Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) dio je savezne vlade Sjedinjenih Država koja radi posebno na zaštiti informacija poslanih iz SAD-a i dekodiranju informacija koje mogu poslati druge zemlje. Obično su takve informacije šifrirane, a agencija ima mnogo zaposlenika koji su specijalizirani za dekodiranje materijala, koji se naziva i kriptoanaliza. Agencija je postala mnogo poznatija sredinom 2000-ih po svojoj proširenoj ulozi u domaćem nadzoru stvari poput telefonskih poziva, što neki nazivaju “domaćim špijuniranjem”. To je dovelo do ozbiljne rasprave o stupnju do kojeg bi NSA trebala biti ovlaštena za procjenu komunikacija privatnih građana koji su možda sumnjali, ali nisu dokazali povezanost s terorističkim organizacijama.
Za razliku od drugih sigurnosnih agencija SAD-a, NSA je poveljom ograničena na analizu komunikacija u drugim zemljama. Međutim, od napada 11. rujna 2001. Agencija je dobila više ovlasti za obavljanje kućnog nadzora. To nije bila početna namjera agencije.
Organizacija je osnovana 1952. godine. Prije toga, razne su vojne agencije koristile kriptoanalizu za procjenu signala i komunikacija drugih zemalja, ali su mnogi stručnjaci smatrali da je potrebna nadređena organizacija kako bi se prikupljeni podaci mogli bolje koordinirati. Pregled prikupljanja i organizacije napora nekoliko vojnih obavještajnih jedinica, nazvan Izvješće Brownellove komisije, preporučio je takvu organizaciju 1951., što je rezultiralo stvaranjem Agencije za nacionalnu sigurnost sljedeće godine.
Agencija ima nekoliko funkcija. Analizira komunikaciju putem telefona, radija, televizije i interneta; prikuplja informacije i organizira ih; te izvještava i dijeli informacije s Ministarstvom obrane, koje je njegova nadležna agencija. Taj posao obavlja podružnica NSA-e pod nazivom Uprava za obavještajne signale (SID). Ima vitalnu ulogu u američkoj obavještajnoj zajednici.
Drugi aspekt NSA-e koji postaje sve važniji u doba računala je istraživanje i proučavanje načina na koji se informacije u SAD-u, posebno povjerljive informacije, drže i šire. Jedna podružnica, Nacionalni centar za računalnu sigurnost, također ponekad surađuje s privatnim tvrtkama kako bi im pomogla u razvoju najboljih informacijskih sustava za zaštitu privatnosti svojih klijenata i komunikacija. Sav posao posvećen zaštiti informacija u SAD-u obavlja se u okviru druge glavne podružnice Agencije za nacionalnu sigurnost, koja se zove Uprava za osiguranje informacija (IAD).
Javnosti nisu poznati svi poslovi koje provodi NSA jer je agencija, u sklopu vojnih operacija, u stanju održavati visoku razinu tajnosti. Čak se i određeni broj zaposlenika i opseg poslovanja strogo čuvaju. Glavna zgrada u kojoj se nalazi veći dio operacija agencije nalazi se u Marylandu, a organizaciju uvijek nadzire visoki vojni časnik, obično general-pukovnik ili viceadmiral. Ime osobe koja vodi Agenciju za nacionalnu sigurnost nije privatni podatak, a bilo je mnogo ravnatelja, postavljenih predsjedničkim imenovanjem. Zamjenici ravnatelja obično su civili sa značajnim iskustvom u području prikupljanja i zaštite informacija.