Agitprop je kombinacija riječi agitacija i propaganda, a ušao je u upotrebu u Sovjetskoj Rusiji, gdje je Odjel za agitaciju i propagandu bio bitno krilo vlade. Pojam se često koristi za opisivanje kazališta, književnosti i glazbe koji su osmišljeni da potaknu ljude da budu aktivniji i bolje razumiju komunistička uvjerenja. U novije vrijeme, “agitprop” se može koristiti za opisivanje bilo kojeg oblika masovnih medija koji pokušava – često korištenjem emocionalno opterećenog jezika – utjecati na javno mnijenje.
Riječ “agitprop” izvorno nije bila zamišljena kao negativan pojam, iako je poprimila tu konotaciju. Riječ agitatsiya ili “agitacija” može se prevesti kao poticanje nekoga na akciju, što bi se također moglo nazvati aktivizmom. Propaganda je također značila širenje informacija i nije povezana s negativnijim definicijama koje joj se danas daju.
Prije izuma riječi, agitprop je već bio uobičajena stvar. Na primjer, poticaj američkog angažmana u Prvom svjetskom ratu zaista se sveo na potonuće Lusitanije, luksuznog broda koji je torpedirala njemačka podmornica. Prije toga, predsjednik Woodrow Wilson proveo je značajno vrijeme pokušavajući pronaći mirno rješenje za rat u Europi i spriječiti američku umiješanost. Osjećaj javnosti se promijenio, a ljude je na akciju potaknula ono što se smatralo njemačkom ravnodušnošću.
Priče o uništenju Lusitanije bile su objavljene u gotovo svim novinama diljem SAD-a, stvarajući uznemirenost, a informacije o potonuću, propagandni dio, nije bilo teško pronaći. Posebno je naglašena smrt žena i djece, stvarajući veću demonizaciju njemačkog naroda. Nije da to možda nije zasluženo, a za one europske zemlje koje je napala Njemačka to se niti ne dovodi u pitanje.
Slično tome, informacije koje su se širile odmah nakon napada 9. rujna u New Yorku bile su u biti agitprop. Svakako je bilo potrebno prijaviti napad, objasniti situaciju i tugovati zbog gubitka mnogih života. Međutim, neke su informativne postaje kritizirane zbog proizvodnje agitpropa jer su više puta puštale snimke napada i dodavale komentare. To je uvelike uzburkalo Amerikance, a bez umanjivanja razornih učinaka napada, može se reći da je napad olakšao zemlji da gotovo odmah sankcionira rat u Afganistanu. Agitprop koji je uslijedio usredotočio se ne samo na 11. rujna, već i na zla Talibana, njihovo ugnjetavanje žena i skrivanje terorista.
Vlade mogu koristiti agitprop s dobrim ili lošim namjerama da utječu na ljude. Na primjer, 2000-ih godina zabrinutost oko zdravstvenih troškova u Americi dovela je do brojnih javnih izvješća o učincima pretilosti, budući da je slučaj da ljudi koji su pretili mogu imati veće zdravstvene probleme. Neka od ovih izvješća potpuno su altruistična, osmišljena kako bi pomogli Amerikancima u boljem odabiru prehrane. Sumorne informacije koje šire vlada ili mediji imaju za cilj potaknuti ljude na akciju i educirati ih u nadi da će ljudi smršavjeti. Neki pak dovode u pitanje motive i ukazuju na veću diskriminaciju pretilih u sklopu ove vrste agitpropa.