Agnozija je stanje u kojem netko ne može ispravno protumačiti osjetne podražaje. Ovo stanje je najčešće uzrokovano oštećenjem mozga i ne može se izliječiti, iako pacijenti mogu raditi s terapeutima koji im mogu pomoći da se nose s agnosijom. Ovo stanje se može pojaviti zajedno s drugim neurološkim poremećajima, a to stanje zapravo može biti znak da netko ima neurološki problem.
Kod vizualne agnozije, pacijent ne prepoznaje objekte koje vidi. Bolesnici koji pate od slušne agnosije ne mogu ispravno interpretirati zvukove, a pacijenti s taktilnom agnozijom imaju poteškoća s prepoznavanjem fizičkih osjeta. Na primjer, netko može vidjeti jabuku i ne može reći da je crvena ili prepoznati da je to jabuka.
Ljudi koji su doživjeli moždani udar, traumu glave, rak mozga i nedostatak kisika izloženi su riziku od razvoja ovog neurološkog stanja. Oštećenje mozga može uzrokovati pojavu lezija na mozgu, područja ozljeda u mozgu. U nekim slučajevima, mozak može kompenzirati leziju preusmjeravanjem informacija na neoštećeno područje, ali u drugim slučajevima mozak se možda neće moći nositi, a pacijent će razviti agnoziju.
Izraz “agnosija” dolazi iz grčkog za “ne znati”, a stanje može imati različite oblike. Na primjer, ljudi mogu doživjeti aleksiju, u kojoj ne mogu razumjeti tekst, ili probleme s prepoznavanjem boja u kojima ne mogu prepoznati i imenovati boje. Neke druge varijante mogu uzrokovati da ljudi ne budu u stanju interpretirati govor ili ne mogu čuti. Stanje se može značajno razlikovati od pacijenta do pacijenta, što odražava složenost ljudskog mozga.
U pravim slučajevima, osjetilo pacijenta nije oštećeno, jednostavno postoji problem s moždanom interpretacijom tog osjetila. Na primjer, ako se čini da je netko gluh nakon ozljede mozga, to bi se klasificiralo kao agnosija samo ako je osjet sluha netaknut, ali mozak ne može protumačiti informaciju. Stanje odražava istinski gubitak znanja, a ne senzorni ili intelektualni deficit.
Za pacijente, agnozija može biti izuzetno frustrirajuća, jer može ograničiti njihovu sposobnost komunikacije s drugim ljudima ili razumijevanja svijeta. Za ljude koji su živjeli vrlo funkcionalnim životom, agnozija može uzrokovati depresiju jer se pacijent bori da se prilagodi. Neurolozi i terapeuti mogu raditi s pacijentima kako bi im pomogli da nauče raditi s gubitkom znanja, te osigurati alate koji se mogu koristiti za izražavanje i komunikaciju u slučaju pacijenata koji se bore s tim aspektima ljudske interakcije.