Agonist dopamina je zanimljiv lijek koji je najkorisniji u ranom liječenju Parkinsonove bolesti i u stanjima poput sindroma nemirnih nogu (RLS). Njegov mehanizam djelovanja je djelovanje na dopaminske receptore tako da se oni stimuliraju. To je drugačije od dodavanja dopamina tijelu, koji bi stimulirao receptore, a također se razlikuje od sprječavanja tijela da preuzme (ponovno preuzme) slobodni dopamin tako da se više koristi. Umjesto toga, to je nešto poput zamjene za dopamin koji može zavarati dopaminske receptore da rade, čak i kada tijelu nedostaje dobra opskrba ovim neurotransmiterom.
Jedan od razloga zašto lijekovi agonisti dopamina mogu biti od velike koristi u liječenju bolesti poput Parkinsonove bolesti je smanjenje prisutnosti dopamina u ovom stanju. Stalno sve manja količina ovog neurotransmitera dovodi do mnogih simptoma bolesti u razvoju. Dok u kasnim fazama, davanje lijekova poput izravnog dopamina ili L-dope može biti dio liječenja, u ranim fazama agonist dopamina može biti od najveće koristi u sprječavanju napredovanja simptoma. U stanjima kao što je RLS, agonist dopamina može ne samo usporiti napredovanje bolesti, već može rezultirati potpunim prestankom simptoma, dok lijek ostaje u uporabi.
Postoji niz lijekova agonista dopamina koji se koriste za različita stanja. Za RLS uobičajeni su izbori lijekovi poput pramipreksola (Mirapex®) i ropinirola (Requip®). Kod Parkinsonove bolesti kabergolin ili bromokriptin mogu biti najbolji izbor. Postoje i drugi lijekovi sa svojstvima agonista dopamina i mogu se odabrati umjesto njih, ovisno o individualnim okolnostima pacijenta. Lijekovi za RLS mogu biti korisni u smirivanju nemirnih osjeta, a za Parkinsonovu bolest mogu smanjiti nevoljne pokrete.
Takvi lijekovi imaju nuspojave, uključujući mogućnost povećanja nevoljnih pokreta ili izazivanja teških poremećaja raspoloženja, osobito kod osoba s poremećajima raspoloženja. S druge strane, neki ljudi koji uzimaju ove lijekove mogu se osjećati pretjerano sretnima, što dovodi do loše prosudbe o trošenju ili konzumiranju alkohola. Ostale zabilježene nuspojave uključuju umor, vrtoglavicu, vrtoglavicu, nesvjesticu, probleme sa spavanjem, promjene u težini, halucinacije i nizak krvni tlak. Bilo koja incidencija nuspojava ovisi o osobi, prilagodba doze ponekad osobu oslobađa nuspojava, a prelazak na drugi agonist dopamina može ublažiti probleme.
Jedna od dubljih reakcija na ove lijekove je promjena u ponašanju koja bi mogla uključivati razvoj kompulzivnog ili ovisničkog ponašanja poput kockanja, uporabe droga ili seksualne ovisnosti. U prvom desetljeću 2000-ih došlo je do niza tužbi protiv farmaceutskih tvrtki jer nisu upozorile ljude na te ozbiljne posljedice, koje su sigurno bile poznate od ranije. Iako se ovi lijekovi mogu smatrati važnima, svi ljudi koji razmišljaju o uzimanju agonista dopamina trebali bi biti potpuno svjesni mogućih nuspojava. To omogućuje ljudima da rano prijave sve nuspojave i dobiju liječnički savjet o drugim tretmanima koji bi mogli biti prikladniji.