Achluophobia je strah od tame. Ova fobija poznata je pod raznim drugim nazivima, uključujući niktofobiju i skotofobiju, a prisutna je i kod djece i kod odraslih. Neki ljudi pronalaze tehnike suočavanja sa svojom ahluofobijom, pronalazeći način da s njom žive, dok drugi aktivno traže liječenje. Postoji niz mogućnosti liječenja dostupnih osobama koje pate od ovog stanja.
Postoji niz razloga zašto se ahluofobija može razviti. Ponekad se javlja kao odgovor na određeni događaj ili traumu, pri čemu se pacijent boji ponavljanja događaja. U drugim slučajevima, čini se da se pojavljuje spontano, odražavajući podsvjesni strah koji je postao izraženiji. Ljudi koji se boje mraka mogu inzistirati na spavanju s noćnim svjetlom, a često odbijaju hodati noću ili izražavaju strah kada se kreću kroz zamračenu kuću ili sobu.
Znojenje, ubrzan rad srca, mučnina, visoki krvni tlak, intenzivan strah, zbunjenost i niz drugih fizičkih simptoma mogu pratiti strah od mraka. Netko s ahluofobijom također može razviti teže simptome ako mu se rugaju, razvijajući tjeskobu zbog fobije uz tjeskobu oko tame koja povećava emocionalni stres. Mogu se razviti i dodatne fobije; na primjer, dijete kojem se kaže da se ne boji mraka također bi se moglo početi bojati čudovišta ispod kreveta ili u ormaru.
Pristupi liječenju ahluofobije razlikuju se, ovisno o konkretnom slučaju i dobi pacijenta. Kognitivna terapija koja uključuje rasprave o podrijetlu fobije je uobičajena, a neki terapeuti također vole koristiti hipnozu, umjetničku terapiju i druge tehnike za pristup podsvijesti. Neki terapeuti također potiču korištenje desenzibilizacije, u kojoj je pacijent izložen zamračenom okruženju s prisutnim terapeutom kako bi mu pružio podršku. S vremenom se duljina izlaganja može povećati. Lijekovi kao što su lijekovi protiv anksioznosti također se mogu koristiti za upravljanje fiziološkim simptomima.
Važna stvar koju treba biti svjesna kod ahluofobije je da je strah od mraka vrlo stvaran i valjano psihološko stanje. Ljudi se ne bi trebali sramiti zbog osjećaja nervoze ili straha u mraku, a dobro je potražiti pomoć što prije, prije nego što simptomi postanu jači. Prijatelji i obitelj koji pružaju podršku također su ključni za pacijente, a ljudi bi se trebali suzdržati od zadirkivanja pacijenata koji imaju strah od mraka.