Aichmophobia je strah od igala. Ova vrlo česta fobija poznata je i kao tripanofonija, enetofobija ili jednostavno fobija od igle, a pogađa vrlo velik dio populacije. Neki ljudi odlučuju ne tražiti liječenje za svoju fobiju, jednostavno se nose kada su izloženi iglama za razne zahvate, dok drugi odlučuju potražiti pomoć od aichmofobije od psihološkog stručnjaka. Za ljude koji žele pobijediti ovu fobiju, postoji niz mogućnosti liječenja koje se mogu koristiti.
Mnoge fobije nastaju kao odgovor na neku vrstu traume, a aihmofobija nije iznimka, ali može biti uzrokovana i nasljednim refleksom. Čini se da su neki ljudi prirodno nervozni ili nervozni oko igala, bez obzira na to jesu li traumatizirani ili ne, a ova fobija također može biti povezana sa strahom od suzdržanosti ili problemima s kontrolom. U drugim slučajevima, trauma kao što je bolna injekcija ili ubod iglom uzrokuje razvoj aihmofobije.
Budući da je ova fobija toliko raširena, mnogi ljudi na nju gledaju s prihvaćanjem, posebno medicinski stručnjaci, koji su vrlo navikli nositi se s fobijama od igle. Kod ljudi koji su razvili aihmofobiju kao odgovor na traumu, simptomi poput drhtanja, nesvjestice, kratkog daha, mučnine, suhih usta i znojenja mogu se pojaviti kada se igla izvadi. U osoba s nasljednim refleksom izloženost iglama može dovesti do nesvjestice ili teških napadaja panike.
Osobe s aihmofobijom nastoje izbjegavati okolnosti u kojima će biti izložene iglama. To može dovesti do problema, jer ljudi možda ne žele tražiti liječničku pomoć jer se boje igala koje bi se mogle koristiti. Pronalaženje liječnika s razumijevanjem može pomoći ljudima da se nose s blagom aihmofobijom, osobito kada je ova fobija popraćena strahom od medicinskih postupaka općenito. Drugi pacijenti možda radije traže liječenje kako bi mogli preuzeti kontrolu nad svojom fobijom.
Liječenje aihmofobije obično se postiže desenzibilizacijom, nizom terapijskih sesija u kojima je pacijent izložen iglama pod nadzorom psihologa. Intenzitet svakog iskustva će se povećavati, sve dok pacijent ne bude ugodan s injekcijama i vađenjem krvi. Psihijatrijski lijekovi mogu se koristiti za upravljanje teškim aihmofobičnim odgovorima, a pacijenti također mogu imati koristi od hipnoze, terapije razgovorom i drugih terapijskih tretmana.
Bolesnici s aichmofobijom ne bi se trebali bojati obavijestiti liječnike. Liječnici i medicinske sestre radije su svjesni problema kako bi mogli poduzeti mjere opreza kako bi postupak koji uključuje iglu bio ugodniji za pacijenta.