Aikido, riječ koja se prevodi kao “put harmoničnog duha”, japanska je borilačka vještina koju je razvio Morihei Ueshiba. Obuka se usredotočuje na korištenje sile napadača, a ne na vlastitu snagu, što ga čini vještinom borbe koja pokazuje brigu za dobrobit napadača, s učenicima koji uče kako se zaštititi, a ne povrijediti drugu osobu. Aikido trening ne uključuje samo učenje određenih tehnika, on također uključuje kultiviranje svijesti o protivniku, kao i samodiscipline.
Poput gotovo svih vještina borilačkih vještina, aikido uključuje i fizički i mentalni trening. Jedna od prvih vještina koje učenici nauče je kako sigurno pasti ili se prevrnuti, jer se aikido uglavnom sastoji od bacanja protivnika umjesto udaranja. Nakon savladavanja ove tehnike, učenici prelaze na učenje specifičnih tehnika za udaranje i hvatanje, kao i na učenje obrambenih poteza kao što su pribadanje i bacanje.
Ove tehnike podučavaju se udruživanjem dvaju učenika nakon demonstracije učenika ili učitelja više razine. Ovo partnerstvo je poznato kao uke i tori, ili primatelj i napadač. U ovim parovima, jedan učenik će napadati, a drugi će koristiti unaprijed dogovorenu formu, ili katu, kao obranu. Iako trening aikida uključuje određenu količinu vježbi, ova suradnja među studentima je primarni način na koji se aikido podučava i uči.
Izvan specifičnih tehnika, učenje fleksibilnosti i izdržljivosti vrlo su važne u aikido treningu. Ovi ciljevi tjelesne kondicije postižu se istezanjem, slično jogi i pilatesu, a ne treningom s utezima ili standardnim kardio vježbama. Ovaj fokus na tjelesnu kondiciju je u središtu aikido treninga, koji se kao vježba više fokusira na pokrete cijelog tijela, a ne na izolaciju određenih dijelova tijela ili mišićnih skupina.
Slijedeći uvjerenja Moriheija Ueshibe, aikido trening nije samo fizički već i mentalni. Studenti se podučavaju kontroliranom opuštanju, što im omogućuje uklanjanje stresa čak i pod opasnim okolnostima. Ova sposobnost je ključna za aikido, jer omogućuje učeniku da se susreće s bilo kojim napadačem s povjerenjem i osjećajem smirenosti, što je svojstveno fizičkim tehnikama koje se koriste u aikidu. Ovo stanje uma omogućuje učenicima da bez oklijevanja izvode tehnike naučene u aikido treningu, dajući im prednost u gotovo svakom opasnom susretu.
Kombinacija fizičke i mentalne discipline u aikido treningu učinila ga je jednom od najpopularnijih borilačkih vještina. Ne samo da poboljšava fizičko zdravlje svojih učenika, već i njihove mentalne sposobnosti, utječući na gotovo svaki aspekt njihovih života izvan aikido dojoa. U svojoj srži, aikido trening je samopouzdanje, učenje korištenja cijelog tijela i vrednovanje sigurnosti ne samo sebe, već i svog protivnika.