Limfni čvorovi u pazuhu ili aksili ponekad mogu otkriti prisutnost bolesnih stanja kao što je rak dojke. Aksilarna resekcija je proces uklanjanja ovih limfnih čvorova radi traženja znakova raka. U ovoj vrsti resekcije obično se uklanja između pet i 30 limfnih čvorova, a širenje raka može se odrediti prema tome koliko je čvorova zahvaćeno.
Čvorovi su podijeljeni u tri razine, ovisno o njihovu položaju i blizini dojke. Većinu vremena, aksilarna resekcija istražuje samo čvorove razine 1 i razine 2. Limfni čvorovi razine 1 nalaze se uz veliki prsni mišić. Nešto viši su limfni čvorovi 2. razine. Prisutnost raka u čvorovima razine 2 ukazuje na veće širenje bolesti.
Ovaj se postupak može provesti ne samo kao dijagnostička mjera, već i kao liječenje. Ponekad se koristi u liječenju raka dojke, svrha aksilarne resekcije može biti spriječiti kancerogene limfne čvorove da olakšaju širenje raka. Kada se izvodi, obično se radi istovremeno s mastektomijom ili lumpektomijom.
Priprema za aksilarnu resekciju često uključuje opću anesteziju, bez dodavanja ikakvih kemikalija koje bi blokirale prijenos živaca u mišiće. Te se kemikalije ne koriste jer bi mogle spriječiti kirurga da utvrdi jesu li važni živci oštećeni kao dio kirurškog procesa. Kirurg također mora identificirati položaje aksilarne arterije i aksilarne vene kako bi izbjegao rezanje ovih krvnih žila. Položaj krvnih žila također se može koristiti za orijentaciju operacije i za osiguranje da se rezovi rade blizu limfnih čvorova.
Nakon aksilarne resekcije treba očekivati neko vrijeme za cijeljenje, uz značajnu mogućnost komplikacija. Otprilike četiri petine ljudi koji se podvrgnu ovom zahvatu imalo je neki oblik problema s rukom unutar nekoliko mjeseci nakon operacije. Problemi često uključuju oticanje u tom području, slabost ruku, ukočenost ruku, ograničen raspon pokreta te preostalu bol i utrnulost.
Otprilike jedna petina pacijenata koji su podvrgnuti ovoj operaciji iskusi značajnu bol u ruci koja traje dulje vrijeme nakon operacije. Nakon godinu dana, oko jedne četvrtine pacijenata nastavilo je imati oticanje, a neke dvije petine imale su problema s pomicanjem ruke na ramenu. Što je veći opseg operacije, općenito, to su teže komplikacije.