Aktivni rizik je iznos volatilnosti povezan s određenim portfeljem ili fondom jer ulaganje pokušava nadmašiti iznos prinosa koji je identificiran kao referentna vrijednost za tu imovinu. Ideja je da kako bi se postigao ovaj cilj, upravitelj fonda ili portfelja mora dobrovoljno preuzeti rizik iznad i iznad rizika koji je potreban da bi jednostavno bio jednak referentnoj vrijednosti. Kada razmatra bilo koju vrstu investicijske aktivnosti kao sredstvo za nadmašivanje referentnih prinosa, upravitelj također mora uzeti u obzir iznos aktivnog rizika koji on ili ona preuzima u ime portfelja ili fonda.
Koncept aktivnog rizika usko je povezan s aktivnim ulaganjem. Ovaj pristup ulaganju je jednostavno proces bliskog upravljanja imovinom koja se drži unutar portfelja i poduzimanja agresivnih i pravovremenih koraka za povećanje vrijednosti tog portfelja. Aktivno ulaganje razlikuje se od pasivnog ulaganja po tome što pasivni pristup zahtijeva stjecanje ulaganja za koje se očekuje da će dosljedno generirati pristojan iznos povrata, čineći potrebu za pomnim upravljanjem tom imovinom nepotrebnom.
Budući da je cilj aktivnog ulaganja agresivno upravljanje imovinom i povećanje vrijednosti vrijednosnih papira u portfelju ili fondu, proces zahtijeva da menadžeri budu spremni prihvatiti dodatne rizike. Kako bi postigli ovaj cilj, menadžeri moraju pomno promotriti kompromis između rizika i povrata, određujući je li stupanj rizika uključenog u stjecanje dane imovine vrijedan iznosa prinosa koji je u konačnici generiran tom imovinom. Ako upravitelj utvrdi da određeni vrijednosni papir nosi visok stupanj rizika sa samo osrednjim potencijalnim povratom, on ili ona će vjerojatno izbjeći to konkretno ulaganje. Istodobno, ako opcija nosi višu razinu rizika, ali također ima potencijal generiranja značajnih prinosa, menadžer može razmotriti stupanj aktivnog rizika u razumnim granicama i poduzeti korake za stjecanje te opcije.
Identificiranje aktivnog rizika povezanog s bilo kojim ulaganjem zahtijeva postavljanje onoga što ulagač smatra referentnim za uspješnost te imovine. Proces također zahtijeva donošenje odluka koje se ne temelje nužno na projekcijama kretanja tržišta općenito. Često je aktivni rizik prisutan kada menadžer ima razloga vjerovati da će određena imovina nadmašiti sličnu imovinu na tržištu zbog neke vrste neobičnih događaja koji će se dogoditi u kratkoročnom razdoblju. Određivanjem vremena kupnje te imovine tako da je u rukama neposredno prije očekivanih događaja, upravitelj je u mogućnosti generirati veći iznos povrata sve dok ti događaji i dalje utječu na vrijednost te imovine. Menadžer dodatno povećava prinose točno određujući kada prodati tu imovinu i izbjegavati bilo kakve gubitke koji se mogu dogoditi kada se cijene počnu slagati u obrazac koji je više u skladu s trenutnim tržišnim trendom.