Akulturacija je, u velikom smislu, proces u kojem dvije kulture dolaze u dodir jedna s drugom i utječu na jezik, ponašanje i uvjerenja jedne druge. Taj se proces često promatra kao oblik kulturne asimilacije u kojoj se jedna kultura preuzima u drugu kulturu sve dok jedna grupa nema preostalog kulturnog identiteta ili ga uopće nema. Iako je ovo pomalo negativistički pogled na proces, mnoga kulturološka istraživanja usredotočuju se na ovaj potencijalno razorni aspekt procesa. Dok opća definicija pojma implicira da bi obje kulture mogle utjecati jedna na drugu jednako, češće je manjina pod većim utjecajem nego kultura većine ili kultura s većom moći.
Dok se proces akulturacije proučava u mnogim područjima, kao što su antropologija, povijest i kulturna etnografija, lingvistika je polje koje se posebno zanima za to kako akulturacija utječe na jezik. Dok se jezici ponekad mogu nepovratno promijeniti ili eliminirati kroz kulturološki kontakt i zamjenu jezika, ponekad će dva jezika ostati i preuzimati samo nove riječi i manje promjene od kontakta. To se često vidi u područjima s velikom populacijom imigranata kao što su Sjedinjene Američke Države (SAD) gdje je engleski jezik preuzeo mnoge kolokvijalizame i riječi iz drugih jezika, kao što su talijanski, njemački, jidiš i španjolski.
Model akulturacije ilustrira kako se proces jezične migracije može dogoditi između pripadnika jedne kulture uronjenih u drugu kulturu. To se često događa kada netko prođe kroz usvajanje drugog jezika (SLA) i nauči novi jezik koji se koristi u novoj kulturi, ali obično nije jezik koji se koristi u njegovom ili njezinom domu. Akulturacijski model pokazuje kako se proces asimilacije odvija od pripadnosti posebnoj “domaćoj” kulturi, preko spajanja kultura i osjećaja da je osoba dijelom obje kulture, te konačno do osobe koja se više identificira sa sekundarnom kulturom nego sa svojom ili njezinu “domaću” kulturu.
Lingvisti stvaraju skale akulturacije koje pokazuju koliko je jezik odstupio u svojoj upotrebi među nekim populacijama u odnosu na uzorke izvornog jezičnog oblika. Na primjer, jezik kineskih imigranata u Sjedinjenim Državama mogao bi se usporediti s načinom na koji jezik postoji u Kini. Takve ljestvice pokazuju evoluciju jezika kao promjenjivog čina komunikacije koji se prilagođava govornikovom okruženju, a ne samo statične metode izražavanja.
U drugim situacijama može doći do jezične promjene u oba smjera i može se stvoriti treći jezik koji je mješavina dvaju izvornih jezika. Lingvisti ukazuju na jezike kao što je Pidgin English, koji je oblik engleskog pomiješan s drugim jezikom koji se razvio u regijama kao što su Papua Nova Gvineja i Zapadna Afrika. Pidgin engleski proizašao je iz potrebe ljudi iz dviju različitih kultura za komunikacijom iz komercijalnih i trgovačkih razloga, ali koji su inače imali malo smislenog kontakta. Kao takvi, nisu utjecali na jezike jedni drugih koliko su se spojili kako bi stvorili pojednostavljeni jezik koji je omogućio potrebnu komunikaciju.