Mijelin je mekan, bijeli, masni materijal koji štiti stanične membrane. Akutna demijelinizacija je brzo skidanje zaštitnih mijelinskih ovojnica koje prekrivaju živce. To se razlikuje od kroničnih bolesti koje s vremenom polako erodiraju mijelin, uzrokujući progresivne simptome. Multipla skleroza (MS) je primjer kronične demijelinizirajuće bolesti, dok je Guillain-Barré akutno stanje. Takve bolesti mogu biti izazovne za liječenje, ovisno o temeljnom uzroku, a pacijentima može biti potrebna fizikalna terapija i druge intervencije kako bi zadržali funkciju nakon ozljeda mijelina.
Bolesnici mogu razviti akutnu demijelinizaciju iz više razloga. Jedan od mogućih uzroka je akutna i brza imunološka reakcija, gdje tijelo pogrešno identificira proteine koji se nalaze u mijelinu kao napadače i počinje ih napadati. To se može vidjeti kod Guillain-Barréa, također poznate kao akutna upalna demijelinizirajuća poliradikulopatija (AIDP). Drugi problem može biti izloženost toksinima poput organofosfata, koji brzo uništavaju mijelin u tijelu.
Kako mijelin erodira, živci ne mogu provoditi signale tako učinkovito i točno. Pacijent može početi razvijati tremor, gubitak kontrole mišića i ukočenost. Uz zahvaćene živce, uz slabost, može se pojaviti bol. Ako se stanje proširi, može uzrokovati sve ozbiljnije simptome, što na kraju dovodi do zatajenja dišnog sustava kada živci koji kontroliraju disanje više ne mogu funkcionirati.
To onemogućuje samostalno disanje, što znači da im je za život možda potrebna mehanička ventilacija. Također može izložiti pacijente rizicima poput upale pluća zbog aspiracije hrane, jer često gube kontrolu nad žvakanjem i gutanjem. Pacijenti s akutnom demijelinizacijom mogu zahtijevati pažljivo vođenu skrb kako bi dobili odgovarajuću prehranu i respiratornu potporu.
Ako liječnik posumnja na akutnu demijelinizaciju na temelju simptoma, medicinsko snimanje može pružiti informacije. Također može biti potrebno uzeti uzorke biopsije i krvi kako biste saznali više o procesima unutar pacijenta. Razumijevanje slučaja može pomoći liječniku da propiše tijek liječenja. Protuupalni lijekovi, na primjer, mogu potisnuti imunološke reakcije kako bi zaustavili tijelo prije nego što pojede vlastiti mijelin, dok pomoćna njega može pomoći ljudima da se oporave od izloženosti organofosfatima.
Važna je stabilizacija bolesnika s akutnom demijelinizacijom, kao i pokušaj zaustavljanja oštećenja kako bi se spriječile daljnje ozljede. Nakon što se čini da je stanje pacijenta stabilno, liječnik može razgovarati o mogućnostima poput terapije za poboljšanje mišićne snage i koordinacije. To može pomoći pacijentu da zadrži neovisnost i može omogućiti ljudima povratak prijašnjim aktivnostima, ovisno o mjestu i opsegu oštećenja. Također se mogu dati preporuke za sprječavanje ponavljanja ozljede, kao što je bolje kontroliranje pesticida kako bi se ograničila izloženost organofosfatima.