Urtikarija, također poznata kao koprivnjača, kožni je poremećaj karakteriziran bubuljicama, koje su povišene lezije kože s dobro definiranim rubovima crvenila i oteklina, često povezani sa svrbežom. Ovo stanje može biti akutno ili kronično, pri čemu prvo traje do 6 tjedana, a drugo traje više od 6 tjedana. Akutna urtikarija se razvija i blijedi u roku od nekoliko sati nakon izlaganja uzročnicima, a epizode često traju danima. Najčešće je posljedica reakcije na hranu, lijekove, kemikalije, ubode insekata, infekcije, fizičke stimulanse ili kronične upalne bolesti.
Koprivnjača je posljedica oslobađanja histamina iz granula mastocita, što može biti imuno ili neimuno posredovano. Imunološki posredovano oslobađanje histamina najčešće je posljedica odgovora posredovanog imunoglobulinom E (IgE) na stranu tvar koju tijelo doživljava kao opasno. Oslobađanje histamina neimunološko posredovano je zbog kemikalija koje mogu izravno potaknuti degranulaciju mastocita. Urtikarija najčešće pogađa osobe u dobi od 20 do 40 godina, iako mogu biti pogođene osobe svih dobnih skupina.
U djece je alergijska reakcija na hranu jedno od glavnih razmatranja akutne urtikarije. Najčešća poznata hrana koja može izazvati alergijsku reakciju su kikiriki, jaja i morski plodovi poput ribe i školjki. Lijekovi koji obično uzrokuju akutnu urtikariju su penicilin, aspirin, lijekovi na bazi sulfa, nesteroidni protuupalni lijekovi, opioidi, inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), polimiksin B i diuretici. Amonijev persulfat, koji se nalazi u kemikalijama za kosu, lateksu i intravenskom radiokontrastnom mediju, primjer je kemikalije koja može uzrokovati akutnu urtikariju.
Virusne infekcije su najčešća infekcija koja može uzrokovati akutnu urtikariju. Primjeri su infekcije hepatitisom B i C. Fizički stimulansi koji mogu uzrokovati akutnu urtikariju uključuju hladnoću, sunčevu svjetlost, pritisak, vodu i vibracije. Primjeri kroničnih upalnih bolesti koje mogu uzrokovati akutnu urtikariju su sistemski eritematozni lupus i reumatoidni artritis.
Dijagnoza se obično postavlja kompletnom temeljitom anamnezom i fizičkim pregledom. Slikovne studije i biopsija kože rade se samo ako je to naznačeno anamnezom. Liječenje bolesti sastoji se od utvrđivanja njezine etiologije i, ako je moguće, kontrole njezine težine, ublažavanja svrbeža i nelagode te educiranja bolesnika. Prevencija budućih epizoda akutne urtikarije može se učiniti edukacijom bolesnika i izbjegavanjem utvrđene etiologije. Ublažavanje svrbeža i nelagode može se postići upotrebom antihistaminika prve ili druge generacije sa ili bez histamin 2 (H2) antagonista, tricikličkih depresiva, antagonista leukotrienskih receptora ili glukokortikoida.