Akutni edem karakterizira se kao iznenadna pojava oteklina na licu, ekstremitetima ili području trbuha. Ovo stanje može biti uzrokovano srčanim ili bubrežnim problemima, kao i zatajenjem jetre. Plućni edem, koji se odnosi na nakupljanje tekućine u plućima, što uzrokuje otežano disanje, visoki krvni tlak, bol u prsima i kašalj, također može dovesti do zatajenja disanja. Kada se uzrok akutnog edema ne može utvrditi, stanje se naziva idiopatskim edemom.
Oticanje gležnja je još jedna manifestacija akutnog edema. Može biti uzrokovano dugotrajnim stajanjem ili sjedenjem, prekomjernim unosom natrija i zadržavanjem tekućine. Oticanje gležnja također može biti znak kongestivnog zatajenja srca, bolesti bubrega i problema s cirkulacijom. Kada se pojavi oteklina gležnja, pojedinac mora vidjeti svog liječnika kako bi utvrdio uzrok. Kada se dijagnosticira i liječi temeljni uzrok, akutni edem gležnjeva obično se ublažava.
Dijagnosticiranje slučajeva edema može zahtijevati krvne pretrage i medicinsko snimanje. Uobičajene pretrage krvi koje se koriste za određivanje uzroka akutnog edema uključuju kemijske profile, koji mogu procijeniti funkciju bubrega i jetre, kao i odrediti količinu natrija, kalija i magnezija u krvotoku. Osim toga, abnormalne razine ovih elektrolita mogu doprinijeti edemima u gležnjevima i drugdje u tijelu. Medicinski slikovni dijagnostički testovi uključuju ultrazvuk, MRI i CT skeniranje.
Liječenje edema može uključivati diuretike, koji su također poznati kao pilule za vodu. Ovi lijekovi omogućuju tijelu da izbaci višak tekućine iz organa i tkiva, ublažavajući oticanje stopala, gležnjeva, ruku i lica. Osim toga, intravenski diuretici mogu biti potrebni u liječenju plućnog edema ili u slučajevima kongestivnog zatajenja srca za brzo ublažavanje simptoma. Uobičajeni simptomi kongestivnog zatajenja srca uključuju edem, otežano disanje, kašalj i slabost. Bez brzog liječenja, pacijent može biti izložen velikom riziku od srčanog udara, moždanog udara ili zatajenja više organa.
Ponekad ljudi s cirozom jetre mogu doživjeti edem trbuha, koji je poznat kao ascites. Iako diuretički lijekovi mogu biti učinkoviti u eliminaciji viška tekućine u peritonealnoj šupljini ili abdomenu, u teškim slučajevima može biti potrebna kirurška intervencija. Postupak kojim se cijevi postavljaju u abdomen može pomoći u odvodu tekućine, olakšavajući pacijentu da diše i da se osjeća ugodnije.