Gramatičari koriste izraz apsolutni akuzativ za opisivanje posebne konstrukcije u nekim jezicima. To je u određenom smislu klauzula koja ne može stajati samostalno i ima malo ili nikakvo značenje osim kada se uzme s ostatkom rečenice. Izgrađen u akuzativu, najčešće se pojavljuje kao imenica ili zamjenica spojena s predikatom i bez konačnog glagola. Akuzativ se pojavljuje u grčkoj, latinskoj i kolokvijalnoj engleskoj gramatici, ali je od posebne važnosti u modernoj njemačkoj gramatici. Razumijevanje što se podrazumijeva pod apsolutnom konstrukcijom i akuzativom može pomoći u objašnjenju ove posebne gramatičke konstrukcije.
Apsolutna konstrukcija nije gramatički povezana sa subjektom i predikatom rečenice i logički je dio rečenice samo kontekstom. To može uzrokovati da podsjeća na viseći particip, ali dok viseći particip namjerava opisati ili modificirati imenicu, apsolutna konstrukcija to ne čini. Akuzativ se u engleskom jeziku naziva i objektivni slučaj; odnosi se na imenice i zamjenice koje su objekt rečenice, bilo izravne ili neizravne. Neki gramatičari opisuju akuzativ kao padež na koji upućuje ostatak rečenice, budući da pojašnjava koga ili što prima glagolsku radnju.
Akuzativ se tvori imenicom ili zamjenicom u akuzativu i stavlja se u apsolutnu konstrukciju bez konačnog glagola. Konačni glagoli su tradicionalni glagoli radnje, poput trčanja ili plesa; Nekonačni glagoli su oni koji zahtijevaju izravan objekt da bi imao smisla, kao što je biti, imati ili kupiti. Engleski primjer apsoluta akuzativa prisutan je u rečenici “Him being my brother, I loaned him the money”, gdje “him being my brother” uključuje nefinitni glagol i zamjenicu u akuzativu.
U njemačkoj se gramatici apsolutni akuzativ obično koristi s imenskom frazom. Kada se koristi na ovaj način, konstrukcija opisuje nešto što se odnosi na predmet. Na primjer, rečenica “Kišobran u ruci, ušao je u trgovinu” uključuje apsolutni akuzativ “kišobran u ruci” kako bi se naznačilo da subjekt, “on” drži kišobran. Njemački još uvijek koristi akuzativ s rečeničnim objektima na koje subjekti djeluju, ali ne koristi apsolutne konstrukcije na način na koji to radi engleski. I u engleskom i u njemačkom, međutim, apsolutu akuzativa još uvijek nedostaje izravna gramatička veza s ostatkom rečenice i stoga sam po sebi nema smisla.