“Aladdin” je arapska priča, smještena u Kini, koja se naširoko proširila zahvaljujući povezanosti s Knjigom tisuću i jedne noći ili Arapskim noćima, kojoj ju je dodao francuski prevoditelj iz ranog osamnaestog stoljeća koji se zvao Antoine. Galland. Od tada se pojavio u mnogim prijevodima, a bio je i tema brojnih kazališnih predstava i filmova, kako animiranih tako i živih radnji.
Priča o Aladinu dijeli elemente s brojnim drugim bajkama i narodnim pričama, uključujući njezinu usredotočenost na siromašnog i lijenog mladića koji na neki način završi dobro za sebe unatoč svačijem očekivanju da neće uspjeti. U ovom slučaju, čarobnjak šarlatan pokušava prevariti Aladina da povrati čarobnu svjetiljku dok umire u pokušaju, ostavljajući čarobnjaka slobodnim da podijeli svoju tajnu. Slučajnom magijom, Aladdin je spašen i sam zadržao posjed čarobne svjetiljke, iako nema pojma o njezinoj moći.
Svojstva svjetiljke otkrivaju se kada je Aladinova majka pokuša očistiti. Pojavljuje se duh, ili džinni, i ubrzo se Aladdin obogati i oženi princezom. Čarobnjak se dočepa svjetiljke prevarivši Aladinovu ženu, koja ne poznaje njezina svojstva. Ono što se dalje događa varira, ovisno o priči, ali na kraju Aladdin oporavlja svoju ženu, vraća u posjed svjetiljku i pobjeđuje čarobnjaka.
U književnosti se “Aladdin” pojavljuje i kao priča u knjigama za sebe, u verzijama Knjige tisuću i jedne noći ili Arapske noći te u zbirkama bajki ili narodnih priča. Prvi put se pojavio na engleskom početkom osamnaestog stoljeća, a prepričavali su ga sakupljači priča poput Andrewa Langa, kao i autori originalnih priča poput Philipa Pullmana.
Aladdin je bio tema glazbenog kazališnog žanra poznatog kao pantomima više od 200 godina. U pantomimi, Aladinova majka je poznata kao Udovica Twankey, koju glumi muškarac. U produkciji Old Vic-a 2004-2005, ulogu je preuzeo Sir Ian McKellen. Aladdin kao film vjerojatno je najpoznatiji u animiranoj Disneyevoj verziji iz 1992., koja daje slobodu s pričom, kao što možete očekivati.
Film Arapske noći snimljen za TV iz 2000. u kojem Šeherezada priča nekoliko popularnih priča koje su često uključene u zbirku uključivao je verziju priče o Aladinu. Kazalište bajki također je stvorilo epizodu temeljenu na priči o Aladinu. Među animiranim verzijama “Aladina” može se istaknuti verzija iz 1939. Aladdin and His Wonderful Lamp s Popeyeom u glavnoj ulozi.