Alodinija je bol koja se javlja kao odgovor na podražaj koji obično nije bolan. U jednostavnom primjeru alodinije, pacijent se može žaliti na bol nakon što ga nježno četkaju rukom ili nekoliko prstiju. Ova povećana osjetljivost na dodir često je povezana s neurološkim stanjima i stanjima kronične boli, uključujući neuropatije, fibromijalgiju i migrene. Za pacijente to može biti izuzetno frustrirajuće.
Taktilna alodinija javlja se kao odgovor na taktilne podražaje, koji mogu uključivati stvari kao što su težina košulje, povjetarac, stisak ruke i tako dalje. Ovi podražaji se općenito ne smatraju bolnima i ne uzrokuju ozljede tijelu, ali tijelo vrišti “bol” dok tumači te podražaje. Toplinska alodinija je ekstremna osjetljivost na promjene temperature. Opet, varijacije u temperaturi nisu dovoljne da uzrokuju štetu u tijelu, ali se tumače kao bolne.
Vjeruje se da je ovo stanje uzrokovano zbrkanim porukama među stanicama koje tumače osjet. Bolne senzacije obično tumače nocireceptori, a iz nekog razloga te stanice postaju uključene kada bi inače informacije o tim osjetama slale različite stanice. Nocireceptori govore mozgu da se nešto štetno doživljava, a mozak to tumači kao bol. Kada se nešto štetno događa, ovaj odgovor je poželjan, jer djeluje kao signal za rješavanje štetnog podražaja. U slučaju alodinije, međutim, signali boli nemaju nikakvu funkciju.
Ovo stanje može biti izazovno za liječenje. Pacijenti s bolovima ponekad imaju problema s pronalaskom liječnika koji prepoznaje njihovo stanje i koji može odvojiti vrijeme za testiranje kako bi saznao više o tome što se može dogoditi i uzrokovati povećanu osjetljivost na dodir. Nažalost, pacijenti s bolovima ponekad se optužuju da traže drogu i mogu se suočiti s uskraćivanjem naknada za osiguranje i drugim problemima dok pokušavaju upravljati svojim stanjima.
Budući da se uzrok alodinije često ne može izliječiti, liječenje se usredotočuje na njegovo upravljanje. Za ublažavanje boli koriste se analgetski lijekovi, a doze se povremeno prilagođavaju kako pacijent razvije toleranciju na te lijekove. Nakon što se utvrdi uzrok, mogu se primijeniti i lijekovi za uklanjanje uzroka. Zanimljivo je da postoji niz neuroloških stanja koja se mogu prepoznati i dijagnosticirati, s dostupnim lijekovima za liječenje ovih stanja, ali liječnici zapravo ne razumiju kako ti lijekovi djeluju u tijelu. Ovo ilustrira koliko znanstvena i medicinska zajednica moraju naučiti o ljudskom tijelu.