Alokacija resursa je ekonomska teorija koja se bavi otkrićem kako nacije, tvrtke ili pojedinci distribuiraju ekonomske resurse ili inpute na ekonomskom tržištu. Tradicionalni poslovni inputi su zemlja, rad i kapital. Poduzetništvo ili poduzeće također mogu biti uključeni u ovu skupinu budući da su poduzetnici ili poduzeća obično odgovorni za raspodjelu resursa. Ekonomski koncept raspodjele privatnih resursa važno je područje proučavanja u sustavu slobodnog tržišta i ekonomskoj teoriji poznatoj kao “nevidljiva ruka”.
Mnogi ekonomisti vjeruju da je teorija “nevidljive ruke” pokretačka snaga za raspodjelu resursa u ekonomskom sustavu slobodnog tržišta. Prema ovoj teoriji, alokacija resursa je stvorena kroz vlastiti interes, konkurenciju i ponudu i potražnju pojedinaca i tvrtki na ekonomskom tržištu. Pojedinci i tvrtke distribuiraju resurse kroz samoregulaciju koristeći samo inpute koji su im potrebni i prodaju ili dajući svoje preostale ekonomske resurse ili inpute. Kroz ovu distribuciju resursa, ekonomsko tržište raste i širi se kako sve više pojedinaca i tvrtki ima pristup resursima.
Svaki ekonomski resurs ili input ima važno mjesto na ekonomskom tržištu. Povijesno gledano, zemljište uključuje prirodne resurse, kao što su drvo, divlje životinje, tlo i stijene. U modernim terminima, ovaj ekonomski resurs uključuje zgrade, opremu ili drugu značajnu imovinu u vlasništvu pojedinaca i tvrtki koja je potrebna za proizvodnju potrošačkih dobara ili usluga. Radna snaga je radna snaga koju poduzeća koriste za pretvaranje sirovih ekonomskih resursa u gotova dobra ili usluge. Kapital obično predstavlja novac stečen ili napravljen prodajom potrošačkih dobara i usluga koje proizvode druga dva ekonomska resursa. Ekonomija se bavi time kako se ti resursi raspoređuju kako bi se odredila najbolja upotreba prirodnih ekonomskih resursa nacije i rada njenih građana.
Analiza raspodjele resursa također razmatra troškove vezane uz stjecanje ekonomskih resursa ili inputa i koliko se učinkovito ti resursi pretvaraju u vrijedna dobra ili usluge. Ova analiza također može pokušati utvrditi konkurentsku prednost koju nacije ili tvrtke imaju kada koriste svoje ekonomske resurse ili inpute za stvaranje dobara ili usluga. Umjesto da koriste neučinkovite proizvodne procese ili metode za razvoj dobara, nacijama ili tvrtkama možda je bolje prodati svoje ekonomske resurse drugim nacijama ili tvrtkama i zaraditi veće količine kapitalnih resursa. Korištenje metode konkurentske prednosti za raspodjelu resursa može biti koristan način za poboljšanje kvalitete života pojedinaca koji žive u zemlji ili rade za privatne tvrtke.