Alopatska medicina, što na grčkom otprilike znači “osim bolesti”, izraz je koji je skovao praktičar homeopatije i osnivač Samuel Hahnemann. Namjera mu je opisati medicinske tretmane ranog 19. stoljeća, kao što su kupanje čašama, pijavice i puštanje krvi, koji su liječili simptome bolesti na moguće štetan način. Unatoč povijesnom kontekstu, neki homeopatski liječnici i danas koriste taj izraz za opisivanje moderne ili konvencionalne medicine.
Početkom 19. stoljeća tradicionalni medicinski tretmani bili su više usmjereni na liječenje simptoma, a ne na razumijevanje i liječenje stvarne bolesti. To je ustupilo mjesto onome što je bilo poznato kao “herojska” ili alopatska medicina. Umjesto da razumiju uzrok simptoma, liječnici su obično pokušavali suprotstaviti simptome. Na primjer, groznica, koja često uzrokuje crvenilo lica, liječila se puštanjem krvi kako bi se smanjila količina krvi u tijelu, a time i crvenilo.
Hahnemann se protivio ovoj praksi, opisujući medicinu svog doba kao alopatsku medicinu i optužujući tradicionalne liječnike da liječe sve osim bolesti, jer se činilo da se usredotočuju samo na simptome. Od tada je izraz alopatska medicina poprimio pogrdnu konotaciju. Najčešće ga koriste homeopatski ili alternativni liječnici za generički opis današnje prakse zapadne medicine.
Dok je zapadna medicina daleko odmaknula od filozofije liječenja iz 19. stoljeća, termin alopatska medicina još uvijek se može koristiti za opisivanje mnogih modernih tretmana. U slučaju zatvora, na primjer, liječenje obično započinje laksativima, čime se rješava simptom, a ne glavni uzrok. Moderna medicina više je usmjerena na dijagnosticiranje i liječenje same bolesti, iako se alopatska medicina još uvijek koristi zajedno s njom za liječenje simptoma.
Moderni znanstvenici i istraživači općenito razumiju da je većina simptoma povezanih s bilo kojom bolešću rezultat borbe tijela protiv bolesti. Opet, u slučaju groznice, sada je poznato da je visoka temperatura rezultat borbe tijela s bakterijom ili virusom; sve dok groznica nije previsoka, obično je treba pustiti da teče svojim tijekom. Iako moderna medicina obično prepoznaje činjenicu da su simptomi često način da se tijelo samo izliječi, ona također shvaća da simptomi često mogu uzrokovati veliku nelagodu i potencijalno naškoditi pacijentu. Stoga se često poduzimaju mjere za ublažavanje simptoma i kako bi se omogućilo liječenje specifično za bolest. Stoga se izraz alopatska medicina može koristiti i danas, iako većina zapadnih liječnika ne opisuje vrstu medicine koju prakticiraju kao alopatske.
Kao i kod većine stvari, umjerenost je ključna u području medicine. Iako su moderna tehnologija i istraživanje odmaknuli medicinsku praksu daleko od prave alopatije, još uvijek postoje neki elementi prakse koji se danas koriste. Ova ravnoteža dijagnosticiranja i liječenja bolesti, zajedno s liječenjem simptoma, općenito je učinila medicinsku skrb mnogo sigurnijom nego ikad prije.