Alternativno rješavanje sporova (ADR) odnosi se na proces u kojem strane u sporu pristaju da predmet riješi nepristrana treća strana na nesudskom forumu. Dva najčešća oblika ADR-a su arbitraža i posredovanje. U arbitražnom postupku stranke su suglasne da će svoj spor iznijeti na odlučivanje nepristranom arbitru.
Kao alternativni postupak rješavanja sporova, arbitraža može biti obvezujuća ili neobvezujuća. U obvezujućoj arbitraži, stranke moraju prihvatiti odluku arbitra, a, u nedostatku prijevare, njegova odluka je konačna i priznata od strane većine sudova. Većina obvezujućih arbitraža nastaje kao rezultat ugovorne odredbe koja zahtijeva od strana da arbitriraju u svim sporovima koji proizlaze iz izvršenja ili navodnog kršenja ugovora. U neobvezujućem arbitražnom postupku, ako jedna ili obje strane nisu zadovoljne odlukom arbitra, slobodne su svoj spor riješiti građanskim parnicama.
Budući da mora donijeti odluku u osnovnom sporu, arbitar ima kvazisudsku ulogu, te je kao takav dužan ostati striktno neutralan između suprotstavljenih strana. Dužnost arbitra u postupku alternativnog rješavanja sporova uključuje saslušanje predmeta svake strane i donošenje odluke na temelju predočenih dokaza. Tijekom arbitraže strankama je dopušteno izvođenje dokaza i unakrsno ispitivanje suprotstavljenih svjedoka. Posebna postupovna pravila koja se pridržavaju u određenoj mjeri ovise o forumu u kojem se arbitraža vodi.
U posredovanju, stranke su suglasne imenovati treću osobu koja će im pomoći u rješavanju spora bez sudskog spora. Za razliku od arbitra, posrednik igra aktivnu ulogu u uvjeravanju stranaka da je u njihovom najboljem interesu da svoje nesuglasice riješe nagodbom pregovaranjem. Posrednik će obično pokušati uvjeriti stranke da se nagode na temelju svog znanja o činjenicama slučaja, kao i mjerodavnom zakonu. Nije neuobičajeno da se posrednik na početku sastane s obje strane kako bi mu olakšao razumijevanje činjenica slučaja i spornih pitanja. Posrednik će se tada općenito posavjetovati sa strankama odvojeno i snažno ih poticati da pronađu zajednički jezik o pitanjima koja ometaju nagodbu.
U pogledu načina na koji se prijepor obično rješava, kroz alternativno rješavanje sporova, medijacija i arbitraža bitno se razlikuju. Posrednik intervenira između strana na proaktivan način koristeći svoje vještine rješavanja sukoba i uvjeravanja kako bi pokušao premostiti jaz između početnih pregovaračkih pozicija stranaka. Arbitar ne intervenira između stranaka na takav način. Umjesto toga, uloga arbitra je riješiti spor donošenjem presude u korist jedne od stranaka.