Što je amandman o zabrani?

Amandman o zabrani je 18. amandman na Ustav Sjedinjenih Država, donesen 1920. Amandman je zabranio proizvodnju ili prodaju alkoholnih pića u SAD-u. Bio je to vrhunac rasprostranjenog pokreta umjerenosti ili antialkohola koji je zahvatio zemlju u prethodnom desetljeću. To je rezultiralo ogromnim podzemnim tržištem alkohola i porastom organiziranog kriminala, budući da je velik dio stanovništva SAD-a pronašao alternativne načine za nabavku alkohola. Amandman o zabrani ukinut je 21. amandmanom 1933. godine.

U 19. stoljeću, medicinski istraživači i šira javnost naučili su opasnosti od prekomjerne uporabe alkohola, uključujući zdravstvene probleme, socijalne i radne probleme, te ovisnost kasnije poznatu kao alkoholizam. Glasovni dio američkog kršćanstva zagovarao je protiv svake upotrebe alkohola, unatoč čestim prikazima alkohola u Bibliji. Ova se frakcija nazvala Pokretom umjerenosti, iako umjerenost zapravo znači koristiti umjereno. Oni su zapravo bili prohibicionisti, koji su nastojali zabraniti čak i umjerenu upotrebu alkohola. Do 1917. uvelike su uspjeli, što je rezultiralo zakonima protiv alkohola u dvije trećine svih američkih država.

1917. godine američki Kongres predložio je amandman o zabrani, kojim bi se alkoholna pića u cijeloj zemlji zabranila. Nakon što je predložen, amandman je moralo ratificirati ili odobriti najmanje 36 država da bi postao zakon. Inspirirani popularnošću Pokreta za umjerenost, 46 od 48 država to je učinilo tijekom sljedeće godine; samo su Connecticut i Rhode Island to odbili. Amandman je službeno ratificiran u siječnju 1919., a stupio je na snagu u siječnju 1920. Povezani zakon, Volsteadov zakon, stupio je na snagu u isto vrijeme, unatoč predsjedničkom vetu koji je Kongres izglasao da se nadglasa.

Amandman o prohibiciji trebao je zaustaviti upotrebu alkohola u američkoj javnosti. Umjesto toga, to je dovelo do stvaranja ogromnog podzemnog tržišta alkoholnih pića. Nekada legitimna poduzeća sada su radila u tajnosti; do 1927. godine, procjenjuje se, radilo je više od 30,000 ilegalnih barova ili govornica, što je dvostruko više od broja barova u doba prije prohibicije. Grupe organiziranog kriminala sponzorirale su ove, kao i operacije krijumčarenja, zvane krijumčarenje, tvoreći čvrstu američku bazu moći od profita. Privatnici su sami stvarali alkohol u domaćim destilerijama, dajući nam između ostalog pojmove mjesečina, džin za kadu i još.

Do ranih 1930-ih, gotovo svima je bilo jasno da je Amandman o zabrani bio neuspješan. Početak Velike depresije 1929. donio je Amerikancima još hitnije probleme. Kao što je kolumnist New York Evening Suna Don Marquis napisao: “Zabrana vas tjera da plačete u svoje pivo i uskraćuje vam pivo u kojem možete plakati.” Franklin Roosevelt je ukidanje zabrane učinio dijelom svoje platforme za predsjedničku kampanju 1932. Sljedeće godine, 21. amandman je to učinio stvarnošću, jedini put u povijesti SAD-a da je ustavni amandman ukinut.