MPAA je akronim za Motion Picture Association of America, koja je izvorno nazvana Motion Picture Producers and Distributors Association of America. To je organizacija kojoj pripadaju mnogi od najvećih filmskih studija, uključujući Buena Vista, Sony, Paramount, Fox, Warner Brothers i Universal. Osnovni posao organizacije je kontrola distribucije filmova, rad na suzbijanju ilegalnog kopiranja filmova i upravljanje filmskim ocjenama.
MPAA je osnovan 1922. godine, a prvi predsjednik neprofitne trgovačke udruge bio je bivši glavni upravnik pošte Will H. Hays. Pod njegovim vodstvom, Hays je stvorio Produkcijski kodeks, skupinu standarda koji su morali biti ispunjeni da bi se film smatrao prikladnim materijalom za širu publiku. Neki filmovi prije pojavljivanja kodeksa bili su potpuno ostrašćeni i nadahnuli su gnjev mnogih organizacija diljem zemlje, uključujući brojne vjerske skupine. Kodeks je napušten 1967. i zamijenjen je sustavom ocjenjivanja MPAA, koji je doživio brojne promjene otkako je prvi put usvojen.
Najdugovječniji predsjednik trgovačkog udruženja bio je Jack Valenti, koji je tu funkciju obnašao od 1966.-2004. Valenti je zaslužan za većinu promjena udruge koje su se dogodile tijekom vremena. Razvio je sustav ocjenjivanja, a kasnije ga je obnovio do sadašnje inkarnacije. Također je uvidio potencijalni gubitak dobiti koji bi se mogao dogoditi filmskim studijima ako se datoteke dijele na Internetu, te je vrlo uspješno lobirao za Zakon o digitalnom tisućljeću autorskih prava iz 1998., koji čini nezakonitim razne oblike kršenja autorskih prava putem digitalnih sredstava.
Brojne su kritike na račun MPAA upućene gotovo svakom aspektu pod kojim udruga djeluje. Značajne kritike upućene su trenutnom sustavu ocjenjivanja filmova, za koji je dokazano da sve više dopušta više nasilja u filmovima ocijenjenim na razini PG-13. Drugi sugeriraju da je svako ocjenjivanje oblik cenzure i da ga treba zabraniti, iako to nije popularna argumentacija, osobito među roditeljima.
Budući da većina velikih studija pripada MPAA-u, tvrdilo se da je organizacija monopol, a protiv nje su se iznijele optužbe da namjerno pokušava kontrolirati ili spriječiti distribuciju filmova nezavisnih studija, te ih može više ocjenjivati oštrije nego što bi to činili filmovi članica studija. Iako udruga može biti žestoka u zaštiti zakona o autorskim pravima koji krše proizvode svojih studija članova, ponekad je prekršila te zakone kako bi se promovirala.
Konkretno, 2007. godine, nekoliko optužbi za kršenje autorskih prava od strane MPAA razljutilo je one koji su već bili skloni kritizirati organizaciju. Budući da je udruga nastojala provoditi zakone protiv piratstva takvom snagom, kritičari smatraju da moraju djelovati s istim standardom ponašanja koji nameću drugima. Uz optužbe za monopol i poigravanje sa zakonima o autorskim pravima (barem u nekoliko incidenata), neki smatraju da bi organizaciju trebalo raspustiti i da ona koči slobodu neovisnih studija i redatelja te slobodno dijeljenje informacija.
Postoji naličje. Gotovo svaki poznati američki producent povezan je s MPAA-om, a većina uglednih redatelja radi za studije s tom pripadnošću. Udruga može znatno olakšati distribuciju studijima članicama, pa čak i ako je sustav ocjenjivanja pogrešan, mnogi tvrde da je to bolje nego da nema sustava ocjenjivanja. Trenutne ocjene nude neke smjernice o tome što biste mogli očekivati da ćete vidjeti u filmu određene ocjene. MPAA također koristi producentima i filmskim tvrtkama kroz kontinuiranu borbu za okončanje kršenja autorskih prava, čime se maksimizira profit.