Amfibolijska zabluda je logička pogreška ili zabluda koja proizlazi iz dvosmislenosti ili nesporazuma zbog gramatike, obično zbog loše interpunkcije ili izbora riječi. To može biti zabluda koja se koristi namjerno, ili se može dogoditi slučajno kao rezultat jezika koji se koristi na brzinu ili bez uređivanja. Priroda ove vrste zablude je dvosmislenost, što znači da se argument podržan takvom zabludom može lako usprotiviti razmatranjem različitih mogućih značenja. Zabluda amfibolije također se može koristiti za veliki komični učinak, budući da izraz igra na dvosmislenost u komične svrhe.
Kao zabluda dvosmislenosti, zabluda amfibolije može biti prilično slična zabludi dvosmislenosti, iako postoje razlike između njih. Ova vrsta zablude nastaje zbog gramatičkog problema koji stvara nejasnoću ili mogućnost zabune. Dvosmislenost je, s druge strane, dvosmislenost koja se javlja zbog lošeg odabira riječi, obično kao rezultat toga da netko koristi riječ za koju smatra da ima jedno određeno značenje, koje može imati brojna značenja koja se mogu koristiti za ukazivanje na slabost određenog argumenta. Obje vrste zabluda stvaraju dvosmisleno značenje u izjavi i treba ih razjasniti kao dio argumenta.
Nepravilna uporaba interpunkcije ili zamjenica često je odgovorna za stvaranje amfibolijske zablude. Na primjer, ako je netko rekao “liječnik je htio operirati pacijenta, ali nije bio spreman”, “on” je dvosmislen i može se odnositi ili na liječnika ili na pacijenta. Iako to možda nema ogroman utjecaj na značenje te konkretne rečenice, upotreba poput “liječnik je htio operirati pacijenta, ali je umro prije operacije” mogla bi značiti dvije vrlo različite stvari ovisno o tome na koga se “on” odnosi u rečenica. Ova vrsta zablude može jednako lako završiti u raspravi ili drugom argumentu, s višeznačnim zamjenicama koje prikrivaju pravo značenje izjave.
Komičari često koriste amfiboličnu zabludu s velikim efektom, jer dvosmislenost može stvoriti komediju u šali. Komičar Groucho Marx je slavno upotrijebio amfiboliju u stihu “Jednog jutra u pidžami sam ustrijelio slona. Kako mi je ušao u pidžamu, nikad neću saznati.” Ovo, naravno, koristi amfiboliju u drugom redu; početna postavka čini da slušatelj zamisli govornika u pidžami dok snima slona. Zabluda amfibolije javlja se u umu slušatelja i koristi se kako bi udarna crta šale bila iznenađenje, jer Marx ukazuje da je slon nekako bio taj koji je nosio pidžamu.