Amiloidna angiopatija je potencijalno ozbiljan poremećaj arterija u mozgu. Specifični proteini zvani beta-amiloidi infiltriraju se u krvne žile i lijepe se za stijenke, stvarajući plak. Plak ograničava protok krvi i oštećuje tkivo krvnih žila, što potencijalno može dovesti do puknuća i gubitka krvi. Većina ljudi koji imaju blagu amiloidnu angiopatiju ne doživljavaju simptome ili komplikacije, iako veliko krvarenje može dovesti do moždanog udara opasnog po život. Liječnici pokušavaju identificirati i liječiti simptome što je prije moguće kako bi izbjegli smrtni ishod u ozbiljnim slučajevima.
Istraživači tek trebaju identificirati jasne, izravne uzroke amiloidne angiopatije. Glavni čimbenik rizika za ovaj poremećaj je sve veća dob, budući da je većina ljudi koji razvijaju probleme starija od 60 godina. Sumnja se da genetika može igrati ulogu iu slučajevima koji uključuju obiteljsku angiopatiju. Mnoge studije povezuju Alzheimerovu bolest i druge vrste demencije s prisutnošću nakupljanja amiloida, iako nije sigurno uzrokuju li amiloidni proteini u mozgu simptome demencije.
Većina bolesnika kod kojih se razvije amiloidna angiopatija je asimptomatska, osobito u ranim stadijima. Nakupine plaka su dovoljno male da ne narušavaju funkcioniranje krvnih žila ili uzrokuju rupture. Ozbiljna oštećenja arterija često se javljaju postupno tijekom vremena, što može dovesti do povremenih i pogoršanih simptoma glavobolje, promjena vida i mentalne zbunjenosti. Ako je krvarenje iznenadno i ozbiljno, osoba može imati intenzivnu glavobolju, zamagljen vid, nejasan govor, pospanost i zbunjenost. Napadaji, koma i iznenadna smrt moguće su komplikacije ako hitna medicinska pomoć nije dostupna nakon epizode krvarenja u mozgu.
Amiloidna angiopatija često ostaje nedijagnosticirana sve dok osoba ne razvije glavne simptome. Skeniranje magnetske rezonancije koristi se za traženje prisutnosti krvi izvan moždanih arterija, ali test ne može objasniti što uzrokuje gubitak krvi. Biopsija mozga jedini je pouzdan način za potvrdu zahvaćenosti amiloida. Biopsije se rijetko izvode, međutim, zbog inherentnih rizika operacije uklanjanja moždanog tkiva. Često se pravi uzrok krvarenja ne otkrije sve dok se ne obavi obdukcija.
Kada pacijent počnu osjećati simptome, on ili ona se obično primaju u jedinicu intenzivne njege radi pažljivog praćenja. Liječnici prvo pokušavaju stabilizirati disanje i rad srca terapijom kisikom te lijekovima smanjiti šanse za napade. Pritisak oko mozga zbog nakupljanja krvi i tekućine možda će se trebati ublažiti kirurškim šantom. Nakon što je pacijent stabilan, mogu se pokrenuti testovi za traženje temeljnih uzroka. Trenutno ne postoje pouzdani tretmani koji bi spriječili povratak simptoma amiloidne angiopatije u budućnosti.