Svi valovi nose energiju, uključujući svjetlost, zvuk, infracrvene, mikrovalne, rendgenske zrake i vodu. Energija se kreće kroz čestice bez transporta materije. Amplituda je mjerenje energije koju nosi bilo koji val. To je najdalja udaljenost na koju se čestice kreću od neporemećenog položaja vala ili kada je val ravan, zbog energije koja prolazi kroz njega.
Što je veća amplituda vala, to je viša razina energije koju val nosi. Kod zvučnog vala to znači da će zvuk biti jači. Sa svjetlom, veća amplituda znači da će svjetlo biti svjetlije. U vodi, što je veća amplituda valova, to će oni biti veći.
Za valove u mediju poput vode, amplituda mjeri pomak ili promjenu položaja čestice. Zamislite da bacite kamenčić u miran bazen u kojem je voda ravna i mirna. Prije nego što kamenčić udari u vodu, čestice vode miruju, relativno govoreći, ali nakon što kamenčić padne u vodu, valovi zrače od točke udara prema van. Čestice vode pomiču se gore-dolje zbog energije koju daje kamenčić koji udara u vodu. Amplituda se mjeri od središta vala do vrha ili kroz val, u osnovi visina vala.
Kod zvučnih valova, amplituda mjeri količinu pozitivne ili negativne promjene atmosferskog tlaka uzrokovane valom. Ako zvučni val ima veću amplitudu, to će uzrokovati veću promjenu atmosferskog tlaka. To se može promijeniti promjenom količine sile struje. Na primjer, puhač trube može stvoriti jači zvuk tako da jače puhne u trubu ili pruži veću snagu zraka u trubu.
Mjerenja se uzimaju kao količina sile na nekom području i izravno su povezana s akustičnom energijom ili intenzitetom zvuka. Mjerna jedinica za amplitudu zvuka je Newton po kvadratnom metru (N/m2) ili paskali (Pa). Količina sile koja je potrebna da se objekt od kilograma ubrza za jedan metar u sekundi jednaka je jednom Newtonu. Najmanja amplituda koju ljudi mogu čuti je oko 0.00002 N/m2 za ton od 1 kHz. Smatra se da je prag boli za zvuk oko 60 N/m2, iako to može varirati ovisno o pojedincu i dobi ispitanika.