Anadiploza je književno sredstvo koje na grčkom doslovno znači “udvostručavanje”. Ovaj se uređaj definira kao posljednja riječ u klauzuli koja se ponavlja kao prva riječ u sljedećoj klauzuli. Mnogi autori i pjesnici koriste anadiplozu za naglasak, kako bi pomogli publici razumjeti važnost onoga što se govori. Ponavljanje je također moglo pomoći učenicima u davna vremena da se prisjete pjesama ili pjesama koje su morali zapamtiti za svoje lekcije. Oni koji drže govore mogu koristiti anadiplozu kako bi stvorili uzlazni ili silazni naglasak.
Upotreba anadiploze često je spremljena kada govornik ili autor treba privući pozornost publike. Većina slučajeva anadiploze dovodi do neke vrste vrhunca, pri čemu se svaka ponovljena fraza gura prema gore od posljednje. Na primjer, fraza „Samo bih pobjegla. Pobjeći, možda danas. Možda ću danas. Ja ću pobjeći.” Kraj svake rečenice u ovom stihu ponavlja se kao početak sljedeće rečenice. Svaka rečenica također napreduje u namjerama govornika.
Gornji primjer glasi nešto poput putovanja. Govornik se u prvoj frazi čini gotovo maštovitom. On ili ona samo dokono razmišljaju o bijegu. Do druge rečenice ovaj plan postaje sve konkretniji. Treća i četvrta rečenica učvršćuju ovu odluku, jer je ta osoba odlučna krenuti na nekakvo putovanje. Kada se čita naglas, čitatelj osjeća potrebu da ubrza kako rečenice napreduju. Ovo je jedna od poetičnijih karakteristika anadiploze – ona često gura radnju naprijed, preskačući preko sebe kako bi tamo stigla.
Neki slučajevi anadiploze mogu se usporediti s građevnim blokovima umjesto s rastućim djelovanjem. Na primjer, u Bibliji, Ivan 1:1 kaže: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.” Ovaj primjer ponavlja jedan izraz na početku svake klauzule umjesto ponavljanja različitih rečenica. Ovaj primjer gradi definiciju Riječi umjesto da gura radnju naprijed. Na kraju fraze čitatelj shvaća da su Riječ i Bog ista stvar i da su oboje iznimno važni.
Pjesnici i autori također mogu koristiti anadiplozu za stvaranje silazne akcije. Na primjer, u filmu Ratovi zvijezda: Carstvo uzvraća udarac, lik Yode kaže: „Strah vodi u ljutnju. Ljutnja vodi u mržnju. Mržnja vodi u patnju.” U ovom primjeru, svako ponavljanje pada prema dolje, što dovodi do nečega tamnijeg od prethodnog.