U biologiji, anaerobno disanje je metabolički proces kroz koji stanice proizvode kemijsku energiju bez korištenja kisika. To je vrsta staničnog disanja, bitan dio metabolizma i izvor svega rasta, reprodukcije i popravka koji se događa u stanicama. Glikoliza, koja pretvara šećer u energetske molekule, glavna je vrsta anaerobnog puta koji se nalazi u većini organizama. Anaerobni metabolizam olakšava važne kemijske razmjene između organizama i okoliša, poput ciklusa dušika.
Svi živi organizmi koriste energiju za svoj rast i reprodukciju. Stanično disanje je vrsta staničnog metabolizma koji izdvaja biokemijsku energiju iz različitih nutritivnih kemikalija i pretvara je u ATP, univerzalnu molekulu prijenosa energije. Anaerobno disanje je vrsta staničnog disanja koja se javlja u stanicama koje ne koriste molekule kisika u svom metabolizmu. Primarni kemijski put anaerobnog disanja – osim ekstremnih bakterija koje gutaju metale – je glikoliza, koja dijeli molekulu jednostavnog šećera glukoze u dvije molekule pirogrožđane kiseline, pri čemu se proizvode dvije molekule ATP-a.
Aerobno disanje – korištenjem kisika – češće je od anaerobnog kod većine viših organizama, koji se učinkovito oslanjaju na kisik za disanje. On proizvodi puno više ATP-a – 38 molekula – nego glikoliza, koja daje samo dvije. U najranijim razdobljima evolucije života na Zemlji, međutim, nije bilo dovoljno kisika u atmosferi da bi se stanice metabolizirale, pa su se oslanjale na razne druge molekule kako bi anaerobno proizvodile energiju. Primitivni organizmi, uključujući najstarije preživjele bakterije i stvorenja koja žive u toplim izvorima i na dnu oceana, još uvijek se oslanjaju na to; mnogi od njih će umrijeti ako budu izloženi kisiku.
Ljudi i druge životinje koriste i aerobno i anaerobno disanje. Potonje je važno tijekom kratkih naleta mišićne aktivnosti, koje pokreće kretanje pomoću glikolize i proizvodi mliječnu kiselinu. Ako se ta kiselina nakupi, nastaju bol u mišićima i grčevi. Neki kvasci uključuju posebnu vrstu anaerobnog disanja – fermentaciju – u svoj metabolizam. Fermentacija probavlja šećere i daje etilni alkohol i neke plinove kao nusproizvod; to je razlog zašto se kruh diže, jer biokemijski procesi u kvascu mijenjaju kemijske reakcije u tijestu.
Elementarne izmjene dušika, sumpora i ugljika na zemljinoj površini iu atmosferi ublažuju se anaerobnim disanjem. Na primjer, proteini i drugi biološki esencijalni spojevi sadrže veliku količinu dušika, koji se anaerobnim metabolizmom bakterija oslobađa natrag u atmosferu. Kada neke bakterije metaboliziraju goriva bez kisika, one također oslobađaju plin metan. Iako je ova funkcija korisna u mikrobiologiji i naftnoj industriji, prekomjerna proizvodnja metana predstavlja problem jer je on jednako velik staklenički plin kao i ugljični dioksid, povezan s klimatskim promjenama.