Analeptik je lijek koji stimulira središnji živčani sustav na povećanje aktivnosti. Takvi lijekovi imaju brojne namjene, ali se moraju primjenjivati s oprezom jer neki imaju uzak terapeutski raspon. Ako pacijent primi preveliku dozu, to može uzrokovati napadaje i druge komplikacije. Smjernice o korištenju analeptika daju posebne savjete koji će medicinskim djelatnicima pomoći da odrede kada i kako ih pravilno koristiti za zaštitu pacijenata i postizanje željenog učinka.
Jedna upotreba takvih lijekova je u postoperativnom oporavku. Anestezija koja se koristi u operaciji koristi se za izazivanje stanja nesvijesti ili duboke sedacije, ali nakon što je zahvat obavljen, anesteziolog želi da se pacijent brzo probudi. Pružanje analeptika može omogućiti pacijentu da se brže probudi, ulazeći u sljedeću fazu oporavka. Lijekovi za povratnu anesteziju mogu se primijeniti što je prije moguće nakon operacije kako bi se smanjilo vrijeme provedeno u anesteziji.
Ovi lijekovi su također korisni u slučajevima predoziranja barbituratima i prevelikim dozama drugih lijekova s depresivnim učinkom na središnji živčani sustav. Pacijenti koji se predoziraju mogu razviti opasno usporeno disanje i rad srca, što na kraju može dovesti do kome i smrti. Primjena analeptika može potaknuti pacijenta da obnovi funkciju središnjeg živčanog sustava. To omogućuje liječnicima da počnu stabilizirati pacijenta i rješavati druge komplikacije ili nuspojave predoziranja.
Neki se lijekovi također koriste u liječenju neuroloških, kognitivnih ili psihijatrijskih stanja. Poremećaj nedostatka pažnje, na primjer, može se liječiti analeptikom. Lijek može pomoći pacijentu da se usredotoči i završi kognitivne zadatke stimulirajući središnji živčani sustav. Iako se može činiti da ima sedativni učinak jer se pacijent čini smirenijim, ovaj učinak je zapravo rezultat pomaganja pacijentu da se koncentrira i primijeni vještine na određene aktivnosti.
Za one koje zanima etimologija, ovaj izraz potječe od starogrčke riječi za “restorativni”. U engleski je ušao oko 16. stoljeća kao referenca na bilo koji lijek dizajniran da djeluje na obnavljajući ili stimulirajući način; na primjer, pacijentu tromom i onesviještenom zbog bolesti može se dati analeptik. Sastojci u takvim pripravcima bili su različiti i ponekad su bili vlasništvo tvorca, koji je želio zadržati monopol kako bi osigurao da pacijenti stalno dolaze k njemu. U suvremenoj medicini, pojam se posebno odnosi na lijekove koji djeluju na središnji živčani sustav, a ne općenito na stimulirajuće tonike.