Analiza cerebralne spinalne tekućine, također poznata kao analiza cerebrospinalne tekućine (CSF), sastoji se od nekoliko laboratorijskih testova koje medicinski stručnjaci koriste u dijagnostičke svrhe. Cerebrospinalna tekućina je bistra tekućina koja okružuje leđnu moždinu i mozak, osigurava im prehranu i štiti ih od ozljeda. U prikupljanju cerebralne tekućine, uzorak tekućine obično se dobiva lumbalnom punkcijom, također poznatom kao spinalna slavina.
U analizi cerebrospinalne tekućine, medicinski stručnjaci analiziraju sadržaj cerebrospinalne tekućine kako bi dijagnosticirali poremećaje i bolesti koje utječu na središnji živčani sustav. Tekućina se sastoji prvenstveno od aminokiselina i glukoze. Ako su u tekućini prisutne druge tvari, poput bijelih krvnih stanica, previše proteina ili stanica raka, to su pokazatelji ozbiljnih stanja koja zahtijevaju liječenje.
Jedan od poremećaja koji se može otkriti analizom cerebralne spinalne tekućine je multipla skleroza, kronična bolest u kojoj je oštećen zaštitni materijal koji oblaže mozak i leđnu moždinu, što dovodi do poremećene komunikacije između živčanih stanica. Druga stanja koja se mogu otkriti analizom tekućine kralježnice uključuju virusne i bakterijske bolesti poput encefalitisa ili meningitisa. Višak bijelih krvnih stanica ukazuje na infekciju ili upalu. Analiza likvora također može dijagnosticirati karcinome koji zahvaćaju živčani sustav.
Postupak dobivanja uzorka za analizu cerebralne spinalne tekućine najčešće se radi lumbalnom punkcijom, ali u rijetkim slučajevima liječnik može odabrati drugu metodu. Cisternalna punkcija, u kojoj se tekućina prikuplja sa stražnje strane lubanje, ponekad je neophodna ako se adekvatna tekućina ne može prikupiti iz lumbalnog dijela kralježnice. Ventrikularna punkcija, još jedna metoda prikupljanja likvora, postiže se u operacijskoj sali bušenjem rupe u lubanji i može biti potrebna u slučaju hernije mozga, kada se moždano tkivo i tekućina likvora odmaknu od normalnog položaja u pacijentovoj glavi .
Analizu cerebralne spinalne tekućine treba raditi samo kada medicinski stručnjak vjeruje da dijagnostička korist nadmašuje fizičke rizike. Lumbalna punkcija treba se izvesti samo ako donji dio leđa nema infekcije kože; inače bi se infekcija mogla proširiti na cerebrospinalnu tekućinu. Liječnici moraju biti oprezni u izvođenju leđnih tapkanja kod osoba koje pate od poremećaja krvi ili zgrušavanja, budući da prekomjerno krvarenje može stisnuti leđnu moždinu.
Lumbalna punkcija može uzrokovati curenje cerebrospinalne tekućine, pri čemu je žilava, najudaljenija membrana koja okružuje mozak i leđnu moždinu razderana. Spinalna tekućina istječe, a normalni tlak oko mozga i leđne moždine opada. Simptomi curenja uključuju glavobolju ili drenažu likvora iz uha ili nosa.