Analiza fiksnog prihoda je procjena rizika i vrijednosti vrijednosnih papira s fiksnim prihodom kao što su obveznice i drugi financijski proizvodi koji osiguravaju fiksna, redovita plaćanja onima koji u njih ulažu. Te vrijednosne papire izdaju vlade i sve vrste organizacija kako bi prikupile kapital za financiranje svojih projekata. Svrha analize fiksnog prihoda je odrediti koje vrijednosne papire kupiti, prodati ili držati u svom investicijskom portfelju. Ulagač koji drži ili želi kupiti instrumente s fiksnim prihodom mogao bi se suočiti s mnogim rizicima povezanim s tim financijskim proizvodima, koji uključuju rizik kamatne stope, kreditni rizik i rizik inflacije. Dakle, analiza fiksnog prihoda pomoći će ukazati na potencijalne rizike i nagrade, a zatim investitor može donijeti odluku o kupnji, držanju ili prodaji određenog vrijednosnog papira s fiksnim prihodom.
Ova vrsta analize pomoći će investitoru da ocijeni određeni vrijednosni papir i vidi je li tržišna vrijednost poštena. Drugim riječima, investitor će moći reći je li vrijednosni papir precijenjen ili podcijenjen. To je zato što bi neki instrumenti s fiksnim prihodom mogli imati cijenu iznad njihove fer vrijednosti, što bi ulagača moglo odbiti da ih kupi. S druge strane, ako analiza fiksnog prihoda sugerira da je cijena određenog instrumenta niža od njegove stvarne vrijednosti, onda bi ga on ili ona možda htjeo kupiti jer predstavlja priliku za profit.
Kamatni rizik i kreditni rizik neki su od najznačajnijih rizika koji zabrinjavaju mnoge ulagače s fiksnim prihodom. Stoga će analitičar s fiksnim dohotkom koristiti različite metode za procjenu ova dva određena rizika i kvantificirati kako bi određena ulaganja s fiksnim prihodom mogla utjecati na te rizike. Na primjer, rastuće kamatne stope oduzet će vrijednost većine ulaganja s fiksnim dohotkom, ali one će dobiti ako kamatne stope padnu. To je zato što će se cijene većine proizvoda s fiksnim dohotkom kretati u suprotnom smjeru od kamatnih stopa – to jest, kada stope rastu, cijene će pasti i obrnuto.
Većina vrijednosnih papira s fiksnim prihodom su vrste dužničkih obveza. Odnosno, kupac vrijednosnih papira je zajmodavac, dok je izdavatelj/prodavatelj zajmoprimac, pa bi se kupac mogao suočiti s kreditnim rizikom. To se događa kada izdavatelj naiđe na neku vrstu problema, uglavnom financijskih problema, a on ili ona nije u mogućnosti vratiti novac koji duguje zajmodavcu. Stoga će analitičar tijekom provođenja analize fiksnog prihoda mjeriti kreditni rizik. To će mu ili njoj pomoći da vidi hoće li izdavatelj biti sposoban redovito plaćati, kao i glavnicu kada dospijeva za potpunu otplatu.