Analiza kapaciteta je procjena proizvodnih sposobnosti u tvornici ili sličnom pogonu. To se može izvesti kao dio sveobuhvatnog pregleda ili kao samostalni istraživački projekt. Tvrtke mogu pozvati usluge trećih strana za objektivnu i neutralnu analizu kapaciteta. Oni također mogu surađivati s internim analitičarima i stručnjacima za obavljanje ovog pregleda, što može biti potrebno ako ustanova rukuje osjetljivim proizvodima.
U analizi kapaciteta cilj je odrediti maksimalnu moguću snagu, s obzirom na trenutne uvjete u objektu. Završni dokument također može raspravljati o načinima na koje bi se učinak mogao povećati mjerama poput dodavanja opreme ili radnika. Analitičari mogu raščlaniti ove informacije u grafikone kako bi pokazali koliko bi koštalo poboljšanje proizvodnje i koliko bi tvrtka mogla dobiti od takvih mjera. To također može uključivati analizu dugoročnih učinaka povećanja kapaciteta, kao što je bolja sposobnost ispunjavanja hitnih narudžbi u budućnosti ili rast s potražnjom industrije.
Financijski analitičari obično igraju ulogu u analizi kapaciteta, kao i ljudi poput inženjera. Projekt može zahtijevati posjetu radi inspekcije objekta, sastanak sa zaposlenicima i pregled opreme. Neki konzultanti koriste računalne modele i druge visokotehnološke mjere kako bi pružili detaljna i točna izvješća. Modeliranje može biti osobito korisno za aktivnosti poput simuliranja neto utjecaja zamjene opreme, dodavanja radnika i drugih promjena u tvorničkom okruženju.
Tvrtke mogu naručiti periodičnu analizu kapaciteta kako bi se uvjerile da njihove tvornice rade na najbolji mogući način. Razumijevanje kapaciteta i potencijala također može biti važno za poslovno planiranje. Na primjer, tvrtka bi možda trebala znati da bi bilo moguće udvostručiti proizvodne sposobnosti u tvornici. To bi moglo pomoći službenicima tvrtke da donesu odluke o tome koje vrste proizvoda i usluga će ponuditi dugoročno.
To također može biti dio evaluacije u svrhu racionalizacije tvrtke, određivanja koje tvornice treba isključiti i poboljšanja učinkovitosti. Tvornice koje rade znatno ispod kapaciteta možda nisu dobra dugoročna investicija. Tvrtka bi mogla premjestiti proizvodnju u druge pogone, zaustaviti proizvodnju proizvoda s lošim povratom i zatvoriti tvornicu. Ove mjere mogle bi pomoći u smanjenju troškova i preusmjeravanju investicijskih i razvojnih aktivnosti na proizvode koji će se najvjerojatnije isplatiti. Zatvoreni objekt bi se tada mogao prodati kako bi se osigurao novčani tok i eliminirala potreba za skupim održavanjem.