Analiza razgovora je polje istraživanja koje proučava razgovor u interakciji ili način na koji se razgovor koristi za obavljanje društvenih radnji. Ovo područje je razvijeno tijekom istraživanja koje su provodili prvenstveno sociolozi Harvey Sacks i Emanuel A. Schegloff tijekom 1960-ih i 1970-ih. U 21. stoljeću tehnike analize razgovora bile su naširoko korištene u lingvističkim i nelingvističkim disciplinama.
Ovo polje temelji se na pretpostavci da je govorna interakcija uređena, što znači da govornici slijede sustavnu strukturu koju slijede govornici. Ova se struktura može odvojiti od specifičnih informacija koje se prenose. Analiza razgovora bavi se ispitivanjem različitih struktura razgovora i načina na koji se one koriste za postizanje interaktivnih ciljeva u različitim društvenim situacijama.
U analizi razgovora, iskaz se ne promatra samo kao sredstvo za prenošenje ideje, već kao alat koji govornik koristi za postizanje društvenog cilja. Primjeri društvenih ciljeva uključuju pritužbu, zahtjev ili pozdrav. Postoje određeni dijelovi u razgovorima u kojima bi nekoliko izgovora moglo biti prikladno, ali bi svaki izgovor izvršio istu radnju. Na primjer, da bi pozdravila prijatelja, osoba bi mogla reći: “Bok, što ima?” ili “Bok, kako ide?” Koriste se različite riječi, ali je poduzeta ista društvena akcija – pozdrav.
Istraživači koriste snimke prirodnih razgovora iz stvarnog okruženja za analizu razgovora. Standardne su snimke razgovora između dvoje ili više ljudi koji razgovaraju na uobičajen način. Trebalo bi postojati minimalna eksperimentalna interferencija. Ti se razgovori zatim transkribiraju na vrlo detaljan način koji odražava pauze, naglaske i promjene intonacije, a sve su to važni detalji.
Nakon što se snimke transkribiraju, analiziraju se na uzorke pomoću metoda vođenih podacima i sekvencijalne analize. Smještanje iskaza unutar razgovora vrlo je važno; ništa se ne može promatrati izolirano. Istraživači posebnu pozornost posvećuju ispitivanju obrazaca koji okružuju skretanje, susjedne parove, popravak i organizaciju preferencija.
Istraživači koriste analizu razgovora u poddisciplinama primijenjene lingvistike kao što su interakcijska sociolingvistika, psiholingvistika i usvajanje drugog jezika. Također može biti od pomoći u psihologiji, kao što je razvoj pristupa terapiji razgovorom, kao i u drugim područjima. Praktične aplikacije posebno su korisne za učenike drugog jezika. Jedan od primjera je japanski fenomen aizuchi – česta ubacivanja od strane slušatelja, s raznim suptilnostima koje je notorno teško naučiti govornicima kojima nije maternji jezik. Analiza razgovora može pomoći u preciziranju pravila za aizuchi koja bi inače učenicima bilo iznimno teško sami shvatiti.