Što je analogno računalo?

Analogno računalo je ono koje može izvesti više izračuna odjednom i može se nositi s beskonačnim razlomcima brojeva. Pojam analogni ne odnosi se na to kako se računalo napaja, a moguće je da ta računala budu elektronička. Karakteristike analognog uređaja mogu čak značiti da bi mogao biti bolji od digitalnog računala u određenim zadacima.

Računalo je jednostavno stroj koji obrađuje podatke na zadani način ili, drugačije rečeno, izračunava. Danas je većina računala digitalna i radi tako da sve podatke svodi na binarne brojeve prije obrade. Analogna računala sežu tisućama godina unatrag, ali se od digitalnih razlikuju samo na dva temeljna načina.

Prvi je da ova vrsta računala radi paralelno, što znači da može obavljati više zadataka istovremeno. Digitalno računalo, iako može raditi znatno brže, može izvesti samo jedan izračun u bilo kojem trenutku. Jedini način da se to zaobiđe u digitalnom računalu je paralelno računanje, gdje jedan stroj ima više procesora, pa čak i tada se programi moraju često prepisivati ​​kako bi se to iskoristilo.

Druga razlika je u tome što analogno računalo rukuje kontinuiranim varijablama, dok digitalno računalo radi s diskretnim brojevima. Razlika između njih je u tome što kontinuirane varijable mogu uključivati ​​svaki zamislivi broj, čak i iracionalne brojeve, kao što je Π (pi).

Diskretni brojevi su oni koji su ili cijeli brojevi; one u kojima su decimalni razlomci ili ograničeni, kao što je jedna osmina 0.125; ili one koje imaju sekvence koje se ponavljaju, kao što je jedna šestina koja se ponavlja 0.1666. Beskonačna priroda iracionalnih brojeva znači da se ne mogu svesti na binarnu brojku potrebnu za digitalno računalo. To znači da samo analogna računala mogu djelovati kao takozvana “prava računala” i rješavati neke od najsloženijih problema u matematici.
Ova vrsta računala može raditi i mehanički i elektronički. Mehanička računala postoje tisućama godina, a najstariji poznati primjer je Antikitera. Ovo je grčki stroj, za koji se smatra da je napravljen oko 100. godine prije Krista, dizajniran za izračunavanje astronomskih položaja. Novija i uobičajena verzija je klizač.
Elektroničko analogno računalo radi na istim principima, ali koristi električne komponente za zamjenu fizičkih dijelova. Velika prednost je što se svojstva ovih komponenti često mogu mijenjati, dok bi fizičke dijelove morali zamijeniti kako bi se promijenila njihova svojstva. Nedostatak je što je elektronika podložna buci, vrsti smetnji uzrokovane vanjskim fizičkim čimbenicima.