U umjetnosti, anamorfoza je vizualni trik koji se koristi za stvaranje slike koja se čini iskrivljenom, sve dok gledatelj ne promijeni položaj ili ne koristi poseban instrument za gledanje slike. Na prvi pogled, slika stvorena ovom tehnikom može izgledati zbunjujuća, zbunjujuća ili mistificirajuća, pri čemu su neke slike toliko suptilne da nešto samo izgleda malo nespretno, dok je druge gotovo nemoguće shvatiti. Anamorfoza se u umjetnosti koristi na razne načine, a neke primjere ove tehnike možda ćete moći vidjeti ako posjetite muzej ili knjižaru u kojoj se nalaze knjige o umjetnosti.
Koncept anamorfoze nastao je oko 14. stoljeća, kada su ljudi prvi put počeli shvaćati kako perspektiva funkcionira. Ako proučavate umjetnost prije 14. stoljeća, možda ćete primijetiti da umjetnost često ima spljošten aspekt, bez perspektive. Kako su umjetnici počeli učiti o perspektivi i realizmu u slikarstvu, počeli su istraživati i mogućnosti manipuliranja perspektivom za stvaranje vizualnih trikova ili iluzija.
U slučaju anamorfoze perspektive, da bi razumio sliku, gledatelj mora promijeniti svoj položaj u odnosu na sliku. Promjenom perspektive i opuštanjem očiju, gledatelj može vidjeti skrivenu sliku unutar veće slike. Anamorfoza perspektive često se koristi za stvaranje trompe l’oeil slika, posebno velikih slika poput onih koje obrubljuju krovove katedrala. Zrcalna anamorfoza, s druge strane, zahtijeva korištenje uređaja poput zrcala kako bi gledatelj razabrao sliku.
Umjetnici nisu istraživali anamorfozu samo iz zabave. Skrivajući slike na slikama anamorfnim tehnikama, slikari su mogli distribuirati nepristojan ili kontroverzan materijal i ostati uvjereni da će materijal biti skriven većini znatiželjnih očiju. U izvjesnom smislu, anamorfoza dopušta svojevrsnu vizualnu kriptografiju, pri čemu autor koristi ključ za ugradnju poruke u djelo, a gledatelj koristi isti ključ za tumačenje.
Ako ikada pristupite djelu vizualne umjetnosti koje se čini iskrivljenim, možda ćete gledati primjer anamorfoze. Možete pokušati promijeniti svoj položaj u odnosu na sliku kako biste vidjeli radi li se o anamorfozi perspektive ili ćete možda morati postaviti zrcalo pored slike da vidite skrivenu poruku koju sadrži. Muzeji s anamorfnim umjetničkim djelima obično uključuju raspravu o anamorfozi u opisu, kako gledatelji ne bi bili frustrirani; ako uživate u gledanju ove vrste umjetnosti, nekoliko izdavača također proizvodi cijele knjige anamorfnih umjetničkih djela.
Neki poznati primjeri anamorfoze uključuju “Ambasadore”, koji uključuje skrivenu ljudsku lubanju, svod crkve Svetog Ignazija, koju je 1600-ih naslikao Andrea Pozzo, i “Leonardovo oko”.