Probuđenje Anbara bilo je prvo u nizu pokreta “Buđenja” koji su preoblikovali politički krajolik u Iraku tijekom rata u Iraku pod vodstvom Amerikanaca početkom 21. stoljeća. U ovim buđenjima obični građani ujedinili su se u pokušaju povećanja sigurnosti i zaštite svojih zajednica, često uz podršku i pomoć koalicijskih snaga. Model buđenja izazvao je veliko zanimanje među vojnim vođama, zajedno sa zabrinutošću iračke vlade, koja je obećala da će razbiti Anbar buđenje zajedno s drugim pokretima buđenja prije nego što postanu treća vojna prisutnost u Iraku.
Nekoliko čimbenika pridonijelo je Anbarovom buđenju, poznatom na arapskom kao Sahawah al-Anbar. Prva je bila prisutnost Al Qaide, poznate terorističke skupine, u Iraku. Al Qaeda je koristila razne taktike kako bi zastrašila i prisilila iračke građane, u nadi da će ih natjerati da se bore protiv koalicijskih snaga u Iraku. Al Qaeda je također potisnula etničke manjine u Iraku iz njihovih tradicionalnih domovina i općenito ugrozila sigurnost mnogih regija u Iraku.
U provinciji Anbar, plemenski šeik, Abdul Sattar Buzaigh al-Rishawi, odlučio je da je situacija došla do opasne točke. On se obratio američkim snagama u proljeće 2006. i zatražio njihovu pomoć u organiziranju brojnih plemena zajedno u kolektivni savez koji bi se mogao koristiti za borbu protiv iračkih snaga. Američki čelnici su se složili, moderirajući niz sastanaka s plemenskim milicijama s ciljem da ih ujedine u zajedničkom cilju.
Na površini, čini se da je Anbar Buđenje djelovalo. Al Qaeda je doista bila otjerana natrag u provinciju Anbar, a Buđenja po uzoru na pokret Anbar doživjeli su određeni uspjeh u drugim dijelovima Iraka. Međutim, Anbar Buđenje je također uzrokovalo ozbiljne logističke probleme. Mnoga od uključenih plemena imala su nesuglasice, od kojih su neka bila stoljećima stara, a nakon atentata na šeika al-Rishavija, novi vođa Anbar buđenja nije mogao kontrolirati plemena, što je dovelo do nestabilnosti na tom području. Ovaj se problem ogledao u drugim buđenjima jer su se komunikacija i vodstvo prekinuli.
Za iračku vladu, Anbar Buđenje je također stvorilo opasnu situaciju u kojoj je trećoj, uglavnom nekontroliranoj vojnoj sili dopušteno da se zauzme u Iraku uz iračke i koalicijske snage. Iračka vlada gledala je na Anbar buđenje kao prijetnju političkoj stabilnosti Iraka, obećavajući da će bliže regulirati plemenske milicije kako bi se izbjeglo stvaranje čudovišta. Američke snage, s druge strane, gledale su na Anbar Buđenje kao na puč u odnosima s javnošću, pokazujući da su njihovi napori u Iraku da ujedine ljude koji se suprotstavljaju Al Qaidi uspjeli.