Ljudi mogu povezati ideju anđela čuvara s kršćanstvom i često točnije s katoličanstvom. Zapravo, u judaizmu postoji neka biblijska osnova za koncept anđela čuvara. Anđeli kao zagovornici pojavljuju se u knjizi o Jobu. Ovdje je predstavljena ideja da se anđeli mogu zalagati u ime ljudi i da se mogu posebno dodijeliti osobi da to čini. Platon je govorio i o duhovima koje je Bog dodijelio ljudima, a postoje i mnoge druge religije u kojima ljude bdi određeni duh, božanstvo ili duh predaka.
U kršćanskoj misli, iako ne od svih kršćanskih sekti, ljudi dobivaju anđela čuvara koji im je dodijeljen kada dođu na zemlju. Ovaj anđeo pomaže ih čuvati i može djelovati kao glasnik između dodijeljene osobe i Boga. Anđeo se može moliti u ime osobe i trebao bi joj pružiti zaštitu.
Neki vjeruju da samo djeca imaju anđele čuvare. Anđeli se zatim prebacuju na druge kada se osoba odrasla osoba obrati Kristu, a postoje i druge zanimljive teorije u vezi s tim vodičima i pomagačima. Na primjer, neki sveci su vjerovali da mučeništvo i patnja koju moraju podnijeti znači da su izgubili svoje anđele čuvare.
Religijska filozofija u vezi s tim vodičima u kršćanstvu postala je jasno izražena u djelu kršćanskog teologa Honorija iz Autuna, iako se ideja o anđelima čuvarima može pratiti do 5. stoljeća n.e. U 12. stoljeću, Honorius je napisao da vjeruje da sve duše dobivaju anđela čuvara čim postanu tjelesne. Drugi su ponovili njegove spise poput Tome Akvinskog, a zatim je uslijedila živa rasprava o tome koji tip anđela ima tu odgovornost, budući da postoji nekoliko redova i rangova anđela.
Iako se ideja o anđelu čuvaru može smatrati pretežno katoličkom, na temelju pisanja katoličkih teologa u srednjem vijeku, postoje i druge sekte, poput pravoslavnih, koje zastupaju slična uvjerenja. U sekularnijoj ideologiji, anđeli čuvari se ponekad mogu gledati kao savjest ili muza. Oni nisu namijenjeni samo zaštiti nego i da odvedu ljude od grijeha ili da ih nadahnu na veličinu.
Modernije tumačenje anđela čuvara je da svatko može biti vođen ili biti anđeo u pravim trenucima. Potpuni vas stranac spašava od silaska s pločnika kada dolazi autobus ili kolega s posla kaže nešto neobično što vas tješi u teškim trenucima. Neki ljudi vjeruju da je nečiji anđeo čuvar vodio ove intervencije ili da vam duh božanstva može pružiti prilike za zaštitu i utjehu od drugih koji postanu trenutni anđeli. Ti se ljudi mogu nazvati anđelima, iako se ne uklapaju u njihov tipičan teološki opis.
Zajednička molitva koju mnoga kršćanska djeca izgovaraju anđelu čuvaru odražava koliko se brojna djeca poučavaju o tim vodičima i zagovornicima. Molitva zaziva anđela i govori o tome “kome te Božja ljubav ovdje predaje”. Mnogi ljudi koji vjeruju u anđele čuvare vjeruju da su ti vodiči izraz Božje ljubavi i da su primjer osobnog odnosa koji svaki pojedinac može imati s Bogom.