Anehogena komora je prostorija s posebnim zidovima koji apsorbiraju što je više moguće zvuka. Anehogen znači “bez odjeka”. Ponekad se cijela soba čak oslanja na amortizere, negirajući bilo kakve vibracije ostatka zgrade ili izvana.
Materijal koji prekriva zidove anehogene komore koristi ploče u obliku klina kako bi raspršio što je više moguće audio energije prije nego što je reflektira. Njihov poseban oblik reflektira energiju u vrh klina, raspršujući je kao vibracije u materijalu, a ne u zraku. Anehogene komore se često koriste za testiranje mikrofona, mjerenje preciznih akustičkih svojstava različitih instrumenata, određivanje točne količine energije koja se prenosi u elektroakustičnim uređajima i izvođenje delikatnih psihoakustičkih eksperimenata.
Prva klinasta anehogena komora na svijetu izgrađena je 1940. na Murray Hillu, u Bell Labsu u New Jerseyju. Obložena je više od metra betona kako bi se zaštitila od vanjske buke. Njegovi tvorci su se pohvalili da komora apsorbira preko 99.995% upadne akustične energije iznad 200 Hz. Ploče u obliku klina slabo apsorbiraju niže frekvencije, ali te frekvencije nose malo energije i nečujne su ljudskim ušima. U jednom trenutku, komora Murray Hill dobila je nagradu Guinnessove knjige svjetskih rekorda kao najtiša soba na svijetu.
John Cage, poznati eksperimentalni skladatelj, bio je nadahnut kada je 1940-ih ušao u Harvardovu anehogenu komoru i čuo zvuk vlastite krvi kako kruži. Na kraju je skladao trominutni komad koji se sastojao od ničega osim tišine, kako bi omogućio publici da razmisli o stvarnosti da nitko još nije uspio u potpunosti pobjeći od buke – osim vjerojatno gluhih.
Posebne bezehne komore također su konstruirane za testiranje raznih elektromagnetskih uređaja. Klinovi različitih oblika omogućuju refleksiju različitih frekvencija, kao što je radio.
Istraživanja u anehogenim komorama u vezi s specifičnim načinima na koje ljudska glava odražava zvučnu energiju dovela su do razvoja zvučnika koji projiciraju virtualni zvuk oko slušatelja. Ovi zvučnici iskorištavaju način na koji čujemo zvuk kako bismo pomislili da dolazi iz jednog smjera, a uistinu dolazi iz drugog. Jednog bi dana moglo biti moguće simulirati cijele orkestre sa samo nekoliko zvučnika.