Angelologija je teološka studija anđela. Smatra se jednim od 10 glavnih područja teologije. Pojam dolazi od starogrčkih riječi angelos, što znači glasnik, i logos, što se obično prevodi kao riječ.
U ranom kršćanstvu anđeli su bili važan dio teološkog sustava. Često su predstavljali Božje glasnike. Neki od najpoznatijih anđela su Mihael, Gabrijel, Rafael i Urijel. U kršćanskoj Bibliji oni funkcioniraju kao posebna vrsta posrednika između čovječanstva i Boga.
Jedno od mnogih područja koje angelolozi proučavaju jest kako su se prikazi anđela u kršćanskoj ikonografiji mijenjali tijekom vremena. Na primjer, u najranijim djelima anđeoske umjetnosti, koja potječe iz sredine trećeg stoljeća, anđeli su prikazani bez krila. Razlika između krilatih i nekrilih anđela označava važan pomak u angelologiji, a mnoge znanstvene rasprave bave se mogućim razlozima ove promjene.
Anđeli su također često prikazivani u vojničkom odijevanju. Najčešći primjer za to je arhanđel Mihael, koji se obično prikazuje kako nosi mač i nosi oklop. Ova se slika još uvijek nalazi na većini pravoslavnih ikona Mihaela. U zemljama poput Rusije i Rumunjske on predstavlja simbol nacionalne obrane.
Studij angelologije također se može usredotočiti na različite vrste anđela. Na primjer, mogu se razdvojiti prema rangu, kao što su arkanđeli, koji se često smatraju najbližima Bogu. U pravoslavnoj religiji postoje tisuće arhanđela, iako je samo njih sedam poznato po imenu. Postoje i primjeri palih anđela, poput Lucifera, koji su anđeli koji su izbačeni s neba. Budući da je Lucifer tehnički nekoć bio anđeo, može se uključiti u angelologiju.
Ova studija je također dio islamske religije. U Kuranu su anđeli opisani kao izravni Božji glasnici, bez ikakve vlastite autonomije. Oni također imaju specifične funkcije, kao što je Gabriel, koji je anđeo objave; Malik, poznat kao čuvar pakla; i Azrael, također zvan anđeo smrti.
U 13. stoljeću angelologija je došla pod utjecaj aristotelovske filozofije. To je navelo angelologe da istraže precizan položaj anđela unutar cijelog metafizičkog sustava. Koristeći aristotelovske koncepte kao što su supstancija i prvi pokretač, oni su istraženi u smislu njihovog specifičnog ontološkog statusa.
Poznato pitanje ‘Koliko anđela može plesati na glavi igle?’ je uobičajeno istraživanje koje se pripisuje angelologiji u srednjem vijeku. Većina suvremenih teologa tvrdi, međutim, da je ovo pitanje izum kritičara Crkve. Rečeno je da su ti kritičari postavili pitanje kako bi ukazali na apsurdnost angelološkog proučavanja.