Anionski procjep dio je testa elektrolita koji ponekad naručuju liječnici. Rezultati se općenito dobivaju iz testa krvi, koji se također naziva serumskim testom. Rezultati testa pomoći će liječniku da utvrdi mogućnost stanja koje je uobičajeno poznato kao acidoza. Test mjeri anionski jaz, koji je u biti razlika između razine negativno nabijenih iona ili aniona i razine pozitivno nabijenih iona ili kationa koji se nalaze u krvi.
Acidoza je medicinsko stanje koje uzrokuje nakupljanje previše kiseline u tijelu. To utječe na pH ravnotežu u tijelu i može dovesti do niza zdravstvenih problema ako se ne liječi. Postoje dva primarna oblika acidoze. Ovi oblici uključuju metaboličku i nemetaboličku acidozu. Liječenje se razlikuje ovisno o vrsti prisutne acidoze, pa je test anionskog jaza vrijedan alat za liječnike.
Ako su rezultati testa povišeni, to bi moglo značiti da tijelo proizvodi previše kiseline ili je na neki način ugroženo do točke nedovoljnog uklanjanja kiseline. To može uzrokovati simptome kao što su umor, otežano disanje, nizak krvni tlak ili smanjenje apetita. Liječnik tada mora utvrditi razlog povišenog anionskog jaza. Neki mogući uzroci uključuju dehidraciju, dijabetes ili čak određene lijekove ili toksine. Nenormalno visoki rezultati često se vide u bolesnika koji imaju zatajenje bubrega.
Uz anionski jaz koji je manji od normalnog, vjerojatno je problem prekomjerna proizvodnja alkaloida. Alkaloidi su među kemikalijama koje su prirodno prisutne u ljudskom tijelu. To se često događa kod bolesti bubrega i može biti posljedica gubitka natrija ili kalija mokraćom. Druga stanja kao što su multipli mijelom, hiponatremija ili hipoalbuminemija također mogu biti uzrok sniženih vrijednosti anionskog jaza.
Prilikom tumačenja rezultata testa anionskog jaza uzimaju se u obzir i drugi rezultati testa, poput plinskog testa arterijske krvi. Osim toga, obično se radi puna krvna slika, uključujući kloride i glukozu. Kiselost se često može otkriti i rutinskom analizom urina.
Ako test anionskog jaza otkrije abnormalne razine, liječenje se temelji na pronalaženju temeljnog uzroka. Često se od pacijenta traži da se podvrgne intravenskoj terapiji u nastojanju da se tjelesna pH vrijednost vrati u normalno stanje. Nakon što su te razine ispravljene i smatra se da situacija nije hitna, postaje moguće liječiti osnovni uzrok abnormalnih rezultata.