Anksiozna histerija je psihološko stanje koje kombinira anksiozni poremećaj s poremećajem konverzije. Ova se dijagnoza ne koristi često u suvremenoj psihologiji, prvenstveno zbog promjene pogleda na psihičke bolesti i psihička stanja. Povijesno gledano, histerija anksioznosti smatrana je “ženskim” poremećajem i korištena za ilustraciju slabosti žena. Mnogi se psiholozi danas ne slažu s ovom karakterizacijom žena i radije koriste manje nabijene izraze u dijagnozi.
Koncept anksiozne histerije popularizirali su psihoanalitičari s početka 20. stoljeća, koji su naveli primjere brojnih pacijenata koji potkrepljuju dijagnozu. Značajno je da su ti pacijenti obično bili žene, kao što je Freudova poznata “Anna O”. Iako su komponente ovog stanja obje valjane dijagnoze u suvremenoj psihoterapiji, danas je neobično čuti pojam “anksiozne histerije”, a zapravo je izraz “histerija” iznimno rijedak u dijagnozi, zbog svojih implikacija.
Poremećaj konverzije je psihološki poremećaj koji stvara fizičke simptome, tipično neurološke prirode. Pacijent može doživjeti paralizu, na primjer, ili gubitak motoričke funkcije. Dijagnoza poremećaja konverzije općenito se postavlja tek nakon pažljivog pregleda kako bi se isključili potencijalni fizički uzroci stanja; uobičajeno je konzultirati se s neurologom u tim slučajevima kako bi se osiguralo da se ne propuste potencijalno opasni znakovi osnovne bolesti. Liječenje poremećaja konverzije varira, ovisno o pojedinom pacijentu, a kreće se od psihološke terapije do uporabe lijekova.
Anksiozni poremećaji su izuzetno česti psihički poremećaji koje karakterizira visoka razina anksioznosti, fobije i straha. Veliki broj stanja može se naći pod okriljem anksioznih poremećaja, uključujući stvari poput socijalnog anksioznog poremećaja. Liječenje ovih stanja obično je usmjereno na pronalaženje temeljnog uzroka problema i razgovor o njemu, a ponekad se lijekovi mogu koristiti za smirivanje pacijenta kako bi se on ili ona mogli usredotočiti na terapiju.
U slučaju anksiozne histerije, psiholozi su nekoć vjerovali da se fizički simptomi manifestiraju kao posljedica anksioznog poremećaja. Takvi poremećaji su se nekada zajednički nazivali “histerijom”. Iako je zasigurno točno da se neki anksiozni poremećaji mogu povezati s poremećajem konverzije, ova dva stanja mogu se pojaviti i neovisno. Pacijenti s dijagnozom anksiozne histerije obično su tretirani kao neurotičari, a odabrani način liječenja nije uvijek bio u potpunosti koristan, ponekad zato što je pacijent patio od istinskog neurološkog problema koji je ostao neidentificiran.