Anksioznost osobina opisuje poremećaj osobnosti obilježen tendencijom da se na situaciju gleda kao na opasniju nego što jest. Ljudi koji pate od anksioznosti na podražaje mogu reagirati pretjeranim strahom i osjećajem propasti, unatoč nerealnoj vjerojatnosti katastrofalnog ishoda. Ovaj dugotrajni anksiozni poremećaj može dovesti do napadaja panike, fobija, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i drugih mentalnih stanja, uključujući depresiju.
Osobe s anksioznošću tumače dnevne događaje na prijeteći način, što ih drži na oprezu od percipirane katastrofe. Ovo stanje često izaziva fiziološki odgovor, uzrokujući oslobađanje adrenalina koji omogućuje osobi da se bori ili pobjegne. Tijekom tog stanja krvni tlak raste i broj otkucaja srca se povećava. Disanje se također ubrzava, a krv juri u velike mišiće kako bi se pripremila za let. Ovaj primitivni obrambeni mehanizam stvara stanje uzbune za suočavanje s opasnim događajem.
Obično se živčani sustav vraća u mirno stanje kada rizik nestane. Ljudi kojima je dijagnosticirana anksioznost u pravilu ostaju hiper-uzbuđeni jer razina adrenalina ostaje visoka. Neki ljudi postaju pretjerano osjetljivi na fizičke promjene, što može proizvesti paranoju i neuroticizam povezan s napadima panike.
Kada osoba koja pokazuje tjeskobu postane uplašena, može vjerovati da je srčani udar neminovan. On ili ona mogu razviti zdravstvene fobije povezane s fizičkom reakcijom na anksioznost. Neki ljudi s ovim poremećajem postaju uvjereni da drugi primjećuju njihove fizičke simptome, što dovodi do socijalne fobije. Studije su otkrile povezanost između osjetljivosti na anksioznost i nekoliko anksioznih poremećaja kod pacijenata s dijagnozom anksioznosti.
Istraživanja su također otkrila da anksioznost blokira sposobnost osobe da tolerira neizvjesnost. On ili ona mogu biti predisponirani da sa strahom reagiraju na situacije s kojima se drugi suočavaju kroz rješavanje problema. Na primjer, ljudi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem obično vjeruju da će se dogoditi nešto loše ako ne ponove određena ponašanja.
Genetika i okolišni čimbenici mogu igrati ulogu u stanju. Jedna studija na blizancima pronašla je značajnu vezu između zlostavljanja u djetinjstvu i anksioznih poremećaja osobina. Genetika može biti povezana s kemijskom disfunkcijom mozga kod pretjerano anksioznih ljudi i razvojem određenih osobina osobnosti, pokazalo je istraživanje, ali okoliš također utječe na poremećaj.
Ljudi koji pate od anksioznosti u osobinama obično se osjećaju na rubu, imaju problema sa spavanjem i osjećaju umor. Obično pokazuju povišenu reakciju zaprepaštenja na iznenadne pokrete i glasne zvukove. Napetost mišića i učestalo mokrenje definiraju druge simptome povezane s ovim poremećajem osobnosti.