Anorexia athletica je poremećaj u kojem ljudi prekomjerno vježbaju, do točke ozljede i mogućih komplikacija poput niske gustoće kostiju, što dovodi do povećane osjetljivosti na prijelome. Ovo stanje je također poznato kao ovisnost o tjelovježbi ili kompulzivna tjelovježba, što odražava činjenicu da pacijenti obično osjećaju da trebaju vježbati pod svaku cijenu i na tjelovježbu gledaju kao na obvezu, a ne kao nešto ugodno ili kao sredstvo za postizanje cilja kao što je priprema za natjecanje. Tinejdžerke su najviše izložene riziku od atletske anoreksije.
Ne postoji čvrsto pravilo o tome koliko je vježbanja previše. Sportaši koji se natječu mogu vježbati satima svaki dan, ali biti prilično zdravi jer jedu uravnoteženu prehranu, uživaju u svom poslu i izbjegavaju ozljede. Općenito, znakovi atletske anoreksije uključuju vježbanje čak i kada je osoba ozlijeđena, brz gubitak težine i negativne stavove o slici tijela, često izražene u obliku uvjerenja da će više vježbe učiniti tijelo pacijenta privlačnijim.
Bolesnici s atletskom anoreksijom osjećaju se krivima zbog propuštanja treninga, smanjuju druge aktivnosti kako bi napravili mjesta za više vježbanja i mogu postati tajnoviti u vezi sa svojim navikama ako ljudi oko njih počnu izražavati zabrinutost. Ovo stanje također može biti upareno s poremećenom prehranom, uključujući post ili prejedanje i čišćenje. Pacijenti također mogu imati komplicirana pravila o “sigurnoj” hrani i tjelovježbi, te sebi mogu propisati kazne za propuštanje vježbe ili jedenje hrane s popisa “nesigurne”.
Osobe s ovim stanjem mogu razviti hormonsku neravnotežu što dovodi do odgođenog puberteta, kao i do prestanka menstruacije. Oni mogu doživjeti ozbiljne ozljede mišića i tetiva i mogu razviti frakture stresa kao rezultat teške vježbe. Niska energija je čest problem, a mogu se uočiti i promjene na koži i kosi, kao posljedica loše prehrane; pacijent može izgledati žućkasto, na primjer, ili može imati prorijeđenu kosu.
Liječenje atletske anoreksije uključuje rješavanje problema mentalnog zdravlja zajedno s tjelesnim zdravstvenim problemima. Pacijenti mogu surađivati s nutricionistima kako bi razvili zdraviji režim prehrane i mogu se konzultirati sa savjetnicima i fizioterapeutima kako bi naučili kako sigurno vježbati i ograničiti vježbanje. U nekim slučajevima može se provesti hormonska terapija. Osobe s atletskom anoreksijom također mogu imati koristi od redovite psihoterapije, kao i potporne skrbi obitelji i prijatelja, uključujući pomoć dok pacijenti pokušavaju razviti zdravije životne obrasce i raditi na svojim stavovima o slici tijela i fizičkom zdravlju.