Anosmija je stanje u kojem ljudi nemaju osjetilo mirisa. Može biti uzrokovan raznim čimbenicima, od privremene začepljenja nosa infekcijom sinusa do traume glave. Iako ovo stanje može izgledati iritantno, ali u konačnici trivijalno, anosmija zapravo može imati dubok učinak na nečiji život. Osobe s anosmijom često doživljavaju ageuziju, nemogućnost okusa, jer miris igra tako važnu ulogu u percepciji okusa. Također su izloženi riziku zbog svoje nesposobnosti da namirišu pokvarenu hranu i curenje plina, među ostalim opasnostima koje su često lako uočljive ljudima s netaknutim njuhom.
Brojna su stanja povezana s anosmijom. Hiperosmija je, na primjer, iznimno osjetljiv njuh, dok parosmija uzrokuje da ljudi pogrešno tumače mirise, otkrivajući nešto neugodno kada je miris neutralan ili lijep. Kod fantosmije ljudi otkrivaju mirise tamo gdje ih nema, u svojevrsnoj olfaktornoj halucinaciji.
U nekim slučajevima, anosmija je čisto privremena. Mnogi od nas doživjeli su privremeni pad osjeta njuha s velikom prehladom ili infekcijom sinusa, na primjer, a kada se nos ponovno pročisti, njuh se vraća. U drugim slučajevima, stanje je uzrokovano začepljenjem u nosu što zahtijeva liječničku pomoć, kao što je tumor. Trauma glave također može oštetiti osjet mirisa, kao i neke bolesti.
Kada je anosmija kongenitalna, to znači da je netko rođen bez njuha. Kongenitalnu anosmiju može biti teško dijagnosticirati, jer može proći neko vrijeme da dijete shvati da mu nedostaje vitalni osjećaj, a roditelji možda neće shvatiti kada je dijete preverbalno. Stečena anosmija počinje kasnije u životu.
Ponekad anosmija poprima neobičan oblik: u specifičnoj anosmiji netko nije u stanju otkriti određene mirise, ali bez poteškoća može osjetiti sve ostalo. Čini se da specifična anosmija ima genetsku komponentu, iako ljudi također mogu postati desenzibilizirani na određene mirise kroz produljeno izlaganje.
Kako bi dijagnosticirali anosmiju, liječnici koriste poznate mirise i ili ih upućuju u nos ili traže od pacijenata da koriste kartice za grebanje i njuškanje. Ako pacijent ima poteškoća u otkrivanju ili prepoznavanju mirisa, smatra se da boluje od anosmije. Kada se stanje dijagnosticira, važno je otkriti uzrok kako bi se osiguralo da pacijent dobije odgovarajući tretman.