Terapija antibioticima zvuči kao dugotrajna metoda liječenja bolesti, ali ne mora biti. Ako liječnik odluči prepisati antibiotike za strep grlo ili upalu uha, osoba je podvrgnuta antibiotskoj terapiji. U osnovi se pojam odnosi na korištenje antibiotika za liječenje, prevenciju ili poboljšanje bolesti.
Lako je zamisliti uobičajene primjere terapije antibioticima, poput onog iznad. Zasigurno postoji mnogo više razmatranja o tome kako učinkovito odabrati pravi antibiotik koji odgovara bakterijama koje bi trebao ubiti i kako odrediti koliko dugo taj antibiotik treba biti propisan. Bilo je mnogo nedavnih studija o tome trebaju li liječnici propisivati antibiotike u vrijednosti od 10-12 dana za uobičajene bolesti kao što su infekcije uha i strep grlo, a neki dokazi upućuju na to da kraća upotreba antibiotika za manje bakterijske infekcije može biti jednako učinkovita.
Jedna od zabrinutosti zbog prekomjerne upotrebe antibiotika je da to može uzrokovati da određene bakterije postanu otporne na sojeve antibiotika. To znači da se liječnici sada potiču da propisuju antibiotike samo kada smatraju da je infekcija sigurno prisutna. Zagovaranje antibiotske terapije za viruse je pogreška jer to može dovesti do bakterija koje su jače i vjerojatnije će se oduprijeti standardnim lijekovima. Treba imati na umu da kada ljudi odlaze liječniku na liječenje, zaraza virusima ne može se učinkovito liječiti antibioticima, iako su u prošlosti neki liječnici možda gledali na ovu temu opuštenije i vjerojatnije su propisivali takve lijekove kako bi spriječili infekciju ili ako smatrali su da postoji daleka i malo vjerojatna mogućnost zahvaćanja bakterija.
Postoji mnogo različitih načina na koje se može primijeniti antibiotska terapija i vrijeme koje terapija traje od početka do kraja. Osobe s relativno malim infekcijama mogu uzimati lijek oralno od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Infekcija može biti toliko ozbiljna da ljudi trebaju intravenske antibiotike, obično dane u bolničkom okruženju, ili injekcije antibiotika. Ponekad terapija znači višemjesečno liječenje antibiotikom, bilo u oralnom ili intravenskom obliku. Postoje i tretmani jednom dozom, koji se nazivaju antibiotska profilaksa, koji se mogu primijeniti prije operacije, ili za osobe koje imaju srčane bolesti ili koje imaju operaciju srca, prije posjeta stomatologu.
Određene bolesti ili stanja mogu zahtijevati svakodnevnu terapiju antibioticima, doživotno ili tijekom trajanja bolesti. Djeca rođena bez slezene ili koja imaju splenektomiju možda će morati uzimati profilaktičke antibiotike kako bi spriječili tešku infekciju, a to bi moglo biti potrebno doživotno. Ponekad se na antibiotike gleda kao na terapiju za bolesti koje bi mogle imati bakterijski element, uključujući neke autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa ili Crohnove bolesti. Kada istraživanje i studija pokažu da antibiotici mogu biti od pomoći u liječenju ovih bolesti, liječnici mogu propisati antibiotsku terapiju za njihovo rješavanje.
Za osobu kojoj su propisani oralni antibiotici, postoje neke važne stvari koje treba zapamtiti. Ljudi bi trebali završiti sve svoje lijekove, osim ako liječnik ne odredi drugačije. Nedovršenje terapije antibioticima može dovesti do povratka infekcije koju je teže ubiti. Štoviše, ljudi ne bi trebali koristiti antibiotike koji su ostali za liječenje nove infekcije. Budući da bakterije dolaze u mnogim oblicima, to može biti neprikladno, a svatko tko je bolestan treba potražiti savjet liječnika prije samopropisivanja antibiotika.