Prostato-specifični antigen (PSA) je protein koji proizvode zdrave stanice prostate kod muškaraca. Protein koji se proizvodi u prostati i izlučuje se u sjemenu tijekom ejakulacije. Liječnici koriste test krvi ili urina za mjerenje razine antigena specifičnog za prostatu kao sredstvo za ispitivanje zdravlja prostate muškarca, zajedno s drugim metodama procjene. Protein je prvi put karakteriziran 1970-ih, a PSA krvni test razvijen je 1980-ih. Prvi komercijalni test krvi na PSA objavljen je 1986.
Antigen specifičan za prostatu je vrsta proteina koji se naziva glikoprotein, što znači da sadrži vrstu lanca šećera koji se naziva glikan. Ovaj protein proizvodi žlijezda prostate za uključivanje u spermu, bijelu tekućinu koja se izbacuje iz penisa tijekom ejakulacije. PSA, koji je također poznat kao seminin i seminoprotein, poboljšava pokretljivost spermija ukapljivanjem sjemena. Osim toga, protein pomaže u otapanju kapice sluzi koja je prisutna u cerviksu, što omogućuje spermi da uđe u maternicu.
Od otkrića i karakterizacije proteina 1960-ih i 1970-ih, postalo je jasno da je zajednički naziv za protein, antigen specifičan za prostatu, zapravo netočan. To je zato što se protein može naći u drugim tkivima tijela, pa čak i kod žena. Osim u prostati i sjemenu, PSA je također pronađen u ženskom ejakulatu, amnionskoj tekućini, majčinom mlijeku, tkivu dojke i žlijezdama slinovnicama. Unatoč tome, PSA test još uvijek vrijedi za potrebe procjene zdravlja prostate jer su razine proteina povišene u muškaraca koji imaju rak prostate i druga stanja povezana s prostatom.
Postoje određene kontroverze u vezi s upotrebom testa antigena specifičnog za prostatu za procjenu zdravlja prostate. Jedan od razloga je taj što povišene razine PSA nisu uzrokovane samo rakom prostate. Samo oko jedne trećine muškaraca koji imaju pozitivan PSA test zapravo ima rak prostate. Prostata se prirodno povećava s godinama, a i druge urogenitalne bolesti mogu uzrokovati povećanje prostate, pa se za postavljanje točne dijagnoze uz PSA krvni test koriste i drugi testovi poput fizikalnog pregleda i ultrazvuka.
Drugi aspekt kontroverze je da neke studije pokazuju da test probira PSA nije koristan za smanjenje smrtnosti zbog raka prostate, te da su dugoročne koristi za pacijente neizvjesne. Ove studije su zaključile da opsežni probir PSA rezultira nepotrebnim liječenjem nepostojećih problema s prostatom, što dovodi do kroničnih problema kao što su infekcija, erektilna disfunkcija i urinarna inkontinencija. Mnoge javne i privatne medicinske organizacije priznaju ove probleme i predlažu da muškarci razgovaraju sa svojim liječnicima o probiru PSA kako bi odvagali rizike i koristi.