Antikoagulantna terapija je tijek terapije lijekovima u kojem se pacijentu daju antikoagulantni lijekovi kako bi se usporila brzina zgrušavanja krvi pacijenta. Brojni su razlozi zbog kojih se pacijent stavlja na terapiju antikoagulansima, u rasponu od duboke venske tromboze do fibrilacije atrija. Liječnik mora pažljivo nadzirati terapiju lijekovima jer ona nosi niz rizika i potrebno je nadzirati bolesnika zbog komplikacija.
Antikoagulansi se ponekad nazivaju “razrjeđivačima krvi”. To je pomalo pogrešno, jer lijekovi ne razrjeđuju krv, oni samo inhibiraju stvaranje sredstava za zgrušavanje tako da se krv ne može tako lako zgrušati. Jedan popularan lijek protiv zgrušavanja krvi je varfarin, koji se daje na usta, iako se mogu koristiti i drugi lijekovi, a injekcijski lijekovi mogu se koristiti u intravenskoj antikoagulansnoj terapiji.
Ovaj tretman se koristi kada je pacijent u opasnosti od zdravstvenih problema zbog ugrušaka. Kod fibrilacije atrija, na primjer, nakupljena krv u srcu može se zgrušati, što može biti opasno. Kod mehaničke zamjene srčanog zaliska, tijelo može stvoriti ugruške oko novog zaliska jer na zalistak gleda kao na prijetnju, što pacijenta dovodi u opasnost. Bolesnici s postojećim ugrušcima mogu se staviti na terapiju antikoagulansima kako bi se spriječilo pogoršanje zgrušavanja, što se vidi kod plućne embolije i duboke venske tromboze.
Liječnik određuje odgovarajuću dozu i stavlja pacijenta na raspored lijekova koji održava stabilnu razinu antikoagulansa u krvi. Mnogi lijekovi mogu opasno komunicirati s antikoagulansima, zbog čega je važno razgovarati s pacijentom o drugim lijekovima koji se koriste. Smjernice za antikoagulacijsku terapiju razlikuju se ovisno o pacijentu i situaciji, a liječnik mora paziti da potvrdi da je tijek terapije prikladan. Određene aktivnosti također mogu biti opasne za pacijente koji uzimaju antikoagulanse, zbog čega je pametno uzeti potpunu anamnezu kako bi se saznalo o pacijentovom načinu života i identificirali sve čimbenike rizika koji bi mogli zakomplicirati terapiju antikoagulansima.
Veliki rizik kod terapije antikoagulansima je da je pacijent podložniji krvarenju. Pacijenti lako dobivaju modrice, slobodno krvare čak i iz malih posjekotina i mogu biti izloženi riziku od komplikacija povezanih s činjenicom da njihova krv ima poteškoća sa zgrušavanjem. Na primjer, ako pacijentu treba kirurški zahvat, postupak može biti vrlo opasan zbog sniženih faktora zgrušavanja u krvi. Stoga liječnik mora pažljivo pregledati rizike i koristi s pacijentom kako bi se uvjerio da pacijent razumije zašto se terapija koristi i koje su vrste rizika povezane s njom.