Antimikrobni peptid, ili obrambeni peptid domaćina, dio je urođenog imunološkog sustava prisutnog od rođenja kako bi zaštitio tijelo od infekcije. Strukturno, to je mala molekula koja se sastoji od lanca aminokiselina, jedinica od kojih su napravljeni proteini. Postoji niz različitih vrsta antimikrobnih peptida i oni se nalaze u svim živim bićima, gdje djeluju protiv mikroba kao što su bakterije i virusi. Kako sve više mikroorganizama postaje otporno na antibiotike, smatra se da bi uporaba antimikrobnih peptida mogla pružiti alternativne oblike liječenja. Potencijalno bi se mogli izraditi prilagođeni peptidi za liječenje infekcija, povećanje imunološkog odgovora i neutralizaciju toksina koje proizvode mikrobi.
Antimikrobna peptidna molekula sastoji se od lanca aminokiselina, duljine od šest do 100 jedinica. Prepoznato je preko 800 različitih vrsta antimikrobnih peptida. Podijeljeni su u četiri glavne klase prema svom ukupnom obliku. Ove klase su poznate kao α-helikalni, β-listovi, prošireni peptidi i peptidi u obliku petlje. Najčešći tipovi ljudskih peptida su hisstatini, koji se nalaze u slini, te defenzini i katelicidini, koje proizvode stanice imunološkog sustava.
U većini slučajeva, antimikrobni peptid napada mikroorganizam mijenjajući njegovu staničnu membranu. U membrani se stvaraju rupe koje omogućuju istjecanje važnih tvari kao što su hranjive tvari iz stanice. Iako detalji nisu u potpunosti shvaćeni, smatra se da postoji niz različitih mehanizama za promjenu membrane koje koriste različite vrste peptida.
Istraživanja koja uključuju sintetičke verzije histatina pokazala su da oni mogu djelovati protiv kvasca poznatog kao Candida albicans. To sugerira da bi se umjetni hisstatini mogli koristiti za liječenje gljivične infekcije poznate kao kandidijaza koja utječe na usta HIV pacijenata. Druga istraživanja su pokazala da bi hisstatini mogli biti učinkoviti u liječenju nekih bakterijskih infekcija koje se javljaju kod opeklina i rana na koži.
Tisuće različitih vrsta antimikrobnih peptida moglo bi se proizvesti za liječenje raznih infekcija, ali do sada je relativno malo razvijeno i ispitano. Jedan je problem bio taj što se u kliničkim ispitivanjima koja su uključivala pacijente, antimikrobni peptidi često izgledaju manje učinkoviti nego što se čini kada se testiraju u laboratoriju. Drugi nedostatak je taj što su sintetski antimikrobni peptidi skupi za proizvodnju. Prednosti razvoja antimikrobnih peptida kao lijekova uključuju to što nisu štetni za ljudske stanice i nisu povezani s razvojem rezistencije na način na koji to čine antibiotici.