Antiuzorak je svaka aktivnost koja se ponavlja unatoč tome što je kontraproduktivna. Iako je izraz nastao i dobio široku upotrebu u području računalnog programiranja, može se primijeniti na bilo koji oblik rutinskog ponašanja. Identificiranje i opisivanje antiuzoraka može poboljšati ukupnu racionalnost tako da se uobičajene pogreške u zaključivanju lakše uočavaju. U tom smislu, antiuzorak je općoj racionalnosti kao što je zabluda deduktivnoj logici.
Da bi serija koda ili skup ponašanja predstavljala antiuzorak, mora se ponavljati. Također se mora, za nekog promatrača, suprotstaviti poznatom uzorku koji bi gotovo sigurno funkcionirao bolje. Izolirane pogreške stoga ne mogu biti antiobrasci, kao ni neuspjeli pokušaji rješavanja problema za koji još ne postoji rješenje. Ova definicija još uvijek ostavlja prostor za veliki raspon neispravnih procesa.
Čak i unutar izvorne kategorije softverskog dizajna, postoji mnogo različitih tipova antiuzorka. Neki uključuju neuspjehe u predviđanju reakcija korisnika. “Napuhnutost sučelja” i “Puzajuće značajke”—gotovo svi antiuzorci dobili su simpatična imena—odnose se na program s korisničkim sučeljem toliko kompliciranim da postaje neizvodljivo.
Drugi antiuzorci uključuju tipične programske pogreške. “Programiranje kopiranja i lijepljenja” i “Programiranje Cargo Culta” opisuju situacije u kojima se programeri previše oslanjaju na već postojeći materijal umjesto da prilagode svoj kod programu koji trenutno razvijaju. “God Class” je skup objekata unutar programa koji su postali previše moćni; cijela stvar je ranjiva jer se sve oslanja na te elemente.
Mnogi antiobrasci također su identificirani unutar korporativnog svijeta, posebno kao kontekst za razvoj softvera. “Specify Nothing” i “Vijetnamski rat” uključuju propuste u jasnoći u uputama uprave svojim zaposlenicima. “Mi smo idioti” uključuje pretpostavku da kupci, a ne programeri, moraju donijeti svaku odluku o tome kako se određena stavka razvija.
Drugi antiobrasci mogu se primijeniti na mnoge vrste organizacijske sociologije. “Grupno razmišljanje” se odvija kad god je skup ljudi u stanju održati kolektivnu zabludu izolirajući se od vanjskih inputa. “Marš smrti” se događa kada svi koji rade na određenom projektu znaju da je neuspjeh neizbježan, ali ne ili ne mogu prenijeti ovu informaciju moćnom vođi. “Ako nije pokvareno, ne popravljaj” dio je konvencionalne mudrosti koja može biti protuuzorak u kontekstima u kojima bi eventualni kvar bio neprihvatljiv.