Što je Antonomazija?

Antonomazija je upotreba zamjene ili izraza za vlastitu imenicu, koja obično zamjenjuje ime pojedinca. Iako bi neki mogli pomisliti da se riječ odnosi na suprotnu zamjenu, zbog popularnijeg i poznatijeg pojma antonim, antonomazija zamjenjuje naziv, koji je neutralan u smislu značenja, frazom koja opisuje pojedinca.

U mnogim klasičnim slučajevima antonomazije, zamjenski izraz koji se koristi smatra se arhetipskim. To znači da fraza koja se koristi ne samo da sažima cjelokupni identitet pojedinca, već i predstavlja tog pojedinca kao glavni primjer izraza koji se koristi. Na primjer, u zemlji sa samo jednim kraljem, govornici se mogu odnositi na ovu osobu, koja će naravno imati dano ime, jednostavno kao “kralj”. Ovo je u uzorku arhetipske antonomazije, gdje je osoba na koju se upućuje arhetipski kralj, što znači da je pojedinac najbolji primjer kralja koji se može naći u referentnom području govornika.

Nisu sve arhetipske upotrebe ove jezične tehnike ograničene samo na opisivanje nekoga tko ima isključivo titulu. Drugi uobičajeni primjer koji se često navodi za ovu tehniku ​​je izraz “filozof”, koji se koristi u mnogim različitim slučajevima i kulturama za označavanje primarnog filozofa u toj kulturi. Korištenje antonomazije stavlja osobu na koju se upućuje na pijedestal kao krajnji primjer njihove uloge u društvu. To vrijedi za korištenje drugih naslova kao što su “učitelj”, “maestro” ili “mudrac” na isti način.

Ostale uporabe ove jezične tehnike nisu namijenjene pokretanju pojedinca na kojeg se spominje u arhetipskom statusu, ali su često pomalo omalovažavajuće, ili čak sarkastične prirode. Jedan uobičajeni primjer je kada govornici engleskog govore o “diktatoru” ili, u sličnoj frazi, “malom diktatoru”. Ovu vrstu zamjenske fraze govornik često koristi za označavanje nekoga iznad njega ili nje u hijerarhiji, kao što je šef. U drugim slučajevima, ista fraza se koristi za dijete koje se ponaša agresivno ili možda manipulira svojom braćom, sestrama ili roditeljima. U prvom slučaju korištenje riječi “malo” služi kao suptilna uvreda za osobu koja se spominje, dok u drugom slučaju riječ “malo” često označava da govornik govori o djetetu, a ne o odrasloj osobi. .