Antropomorfizam je oblik personifikacije koji daje ljudske karakteristike neljudima ili predmetima, posebice životinjama. Ima neke velike prednosti, kao što je pomoć u prenošenju složenih ideja, ali je također naišao na kritike. Primjeri se nalaze u literaturi, umjetnosti i svakodnevnom životu, a stručnjaci vjeruju da su ljudi tu tehniku koristili više od 30,000 godina.
Svrha i prednosti
Ljudi koriste antropomorfizam iz raznih razloga, od kojih je jedan razoružati publiku i stvoriti širu privlačnost. To je vrlo često kada se radi o dječjim likovima. Koristeći životinje ili druge predmete s ljudskim osobinama, autor može ispričati priču na vizualno privlačan, neprijeteći način bez predstavljanja rase, pa je prikladna za više ljudi. Cilj nije učiniti životinje bliže poznatim, već privući pojedince u priču i učiniti određene točke pamtljivijim.
U mnogim slučajevima ljudi koriste personifikaciju živih ili neživih stvari kako bi stvari koje su strane ili složene učinile lakšim za razumijevanje. Crtić koji prikazuje mrave s velikim mišićima i dizanjem utega, na primjer, može pomoći djetetu da shvati ideju da su kukci vrlo jaki. Kao rezultat toga, mnoge različite teme mogu izgledati manje zastrašujuće, a ljudi često uče vrlo brzo.
Odrasli često koriste ovu tehniku za rješavanje kontroverznih pitanja. Životinjska farma Georgea Orwella, na primjer, istraživanje je diktature i kritika socijalizma – premještena je na velika platna 1945. i preuređena 1999. U svojoj kratkoj priči, A Dog’s Tale, Mark Twain namjerno prenosi događaje iz pseće gledišta kako bi se kritiziralo ponašanje ljudi prema životinjama.
Suvremeni psiholozi ponekad tvrde da se ljudi u nekim slučajevima personificiraju zato što čini stvorenje ili predmet lakim za povezivanje, što omogućuje osobi da uspostavi vezu s njima — drugim riječima, događa se neki antropomorfizam jer su ljudi društvena bića koja ne žele biti usamljen. Na određenoj razini ispunjava potrebu pojedinaca za interakcijom i razumijevanjem. Implikacija je da, što su nečiji odnosi sa stvarnim ljudima jači, to je manja vjerojatnost da će primijeniti ljudske karakteristike na druge stvari.
Nedostaci
Veliki problem s personificiranjem predmeta i životinja je to što može zanijekati njihovu pravu funkciju ili prirodu, brišući granicu između stvarnosti i fikcije. U nekim okolnostima, to može biti opasno ili uznemirujuće, kao što je ako malo dijete vidi kako “ljubazna” i “slatka” obiteljska mačka napada i nagonski ubija pticu ili miša. Stavljanje ljudskih karakteristika na druga stvorenja i stvari također se oslanja na ideju da sve ostalo mora biti poput ljudi na ovaj ili onaj način, što je vezano uz koncept da su ljudska bića „na vrhu“, najvažniji, najjači ili dominantniji. . Neki kritičari tvrde da ova hijerarhijska pretpostavka nije potrebna i da ljudima otežava poštivanje individualnosti ili jedinstvenosti svake vrste.
Primjeri iz književnosti, filma i umjetnosti
U književnosti i na televiziji postoje stotine primjera antropomorfizma, a možda je i najčešći u dječjim knjigama. Televizijska i knjižna serija Arthur je dobar primjer, kao i Pogodi koliko te volim, Thomas The Train, Clifford: The Big Red Dog, Martha Speaks i klasični animirani filmovi, Zemlja prije vremena i Dumbo.
Pisci i filmaši također su koristili antropomorfizam s velikim učinkom na odrasle. Watership Down, po kojem je snimljen film 1978., klasičan je primjer u kojem se zečevi koriste za ilustraciju herojeva putovanja, diskretne i odvojene osobnosti, religije i želje za formiranjem utopijskog zečjeg društva. Ljudske karakteristike pojavljuju se i kod Mistera Eda, izmišljenog konja koji govori koji se pojavio i u kratkim pričama iu televizijskoj seriji ranih 1960-ih, a mnogim odraslim osobama poznat je ovisnik o drogama, društveno neugodan ručnik za razgovor, Towelie, iz South Parka. U filmu iz 2007. Zvjezdana prašina, jedan od glavnih likova, Yvaine, zvijezda je u ljudskom obliku koja je pala s neba. Slično, vojska robota iz drugog svijeta hrabro se bori da spasi Zemlju od zlih Deseptikona u filmu Transformers iz 2007.
Jedna od najpoznatijih skulptura koja prikazuje ljudske osobine je Čovjek lav. Stručnjaci smatraju da je star najmanje 32,000 godina, te da je jedan od najranijih primjera antropomorfizma. Poznata slika Rona D’rainea, Prvi poljubac, popularan je suvremeni primjer ove vrste personifikacije, na kojoj se odrasla žirafa saginje kako bi “poljubila” svoju bebu koja miruje.
Primjena za kućne ljubimce
Ljudi ponekad jako primjenjuju antropomorfizam na svoje ljubimce. Mogli bi obući psa ili mačku u džemper ili neki drugi kostim, na primjer, i obično su snažni zagovornici ideje da životinje imaju emocije baš kao i ljudi. Mnogi vlasnici svoje ljubimce čak nazivaju članovima obitelji, tvrdeći da, bez antropomorfizma, ljudima postaje previše lako nečovječno postupati prema živim bićima.
Upotreba u religiji i prirodi
Bogovi mnogih drevnih religija imaju antropomorfne utjecaje. Stari Grci su svoje bogove smatrali, na primjer, božanskim, ali ta su božanstva također pokazivala mnoge osobine i motivacije kao što su ljubomora, pohlepa, požuda i obmana. Mnoge svađe opisane između njih mogu se datirati u primitivnije religije koje pokušavaju inkorporirati vjerska uvjerenja različitih područja u Grčkoj, ali također služe svrsi da bogovi izgledaju vrlo ljudski. Zapravo, neki od bogova, posebno Zeus, čak se zaljubljuju u ljude.
Personifikacija kako se koristi u religiji usko je povezana s prirodom, jer su božanstva često prikazivana kao dio ili stvarajući elemente u svijetu i prostoru. Mnogi Indijanci, na primjer, vjeruju da svaka stvar, bilo da je drvo, planina ili vjetar, ima duh te je povezana s ljudima i komunicira s njima. Koncept elementa u prirodi koji je donekle ljudski nalazi se i u svjetovnijim žilama, kao na primjer u poznatoj pjesmi “Ol’ Man River” iz Showboata.