Apiterapija se odnosi na korištenje pčelinjih proizvoda za poboljšanje općeg zdravlja ili za liječenje zdravstvenih problema. Postoje dokazi da je većina drevnih kultura koristila pčelinje proizvode u medicinske svrhe, od vanjske primjene meda za umirenje kože do terapije pčelinjim otrovom. Ove se terapije još uvijek koriste u praksama alternativne medicine i čak su bile predmet nekoliko znanstvenih studija zbog velikog broja anegdotskih izvješća o uspjehu s tim tretmanima.
Med se široko koristi u apiterapiji, a to se obično odnosi na korištenje sirovog meda, odnosno meda koji nije prošao nikakvu preradu. Jedna od prednosti koju je znanost potvrdila je da med mogu koristiti kao zaslađivač ljudi koji inače moraju izbjegavati slatku hranu, kao što su dijabetičari ili osobe s inzulinskom rezistencijom. Spojevi u medu se razlikuju od onih u šećeru, pa stoga ne uzrokuje istu vrstu povećanja inzulina kao šećer.
U apiterapiji, med se obično koristi lokalno za liječenje raznih kožnih problema, od gljivičnih infekcija do blagih opeklina. To je zbog blagog antibakterijskog i antifungalnog djelovanja meda. Ovi učinci također mogu biti razlog zašto se čini da konzumacija meda pomaže mnogim različitim vrstama gastrointestinalnih problema, poput umirivanja čira ili sprječavanja zatvora. Osim toga, smatra se da med smiruje živce i pomaže osobama s nesanicom da lakše zaspu.
Matična mliječ je materijal koji proizvode pčele dojilje, a koji je bogat vitaminima B. Ova tvar se daje svim ličinkama pčela u prvih nekoliko dana nakon izlijeganja, ali se matici daje tijekom cijelog života. Zbog činjenice da je matica veća i zdravija te da živi mnogo dulje od ostalih pčela, matična mliječ se u mnogim kulturama smatra dodatkom za vrhunsko zdravlje.
U apiterapiji, matična mliječ se može koristiti za liječenje svega, od ozbiljnih problema poput Gravesove bolesti i bolesti srca do manje ozbiljnih problema poput nesanice i neugodnih simptoma menopauze. Čini se da matična mliječ djeluje kao protuupalno sredstvo i može biti učinkovita u smanjenju kolesterola. Primijenjena kao topikalna krema, također može imati učinak protiv starenja kože i zacjeljivanje rana.
Nekoliko drugih proizvoda koji se koriste u apiterapiji su propolis i pelud. Propolis, ili tvar koju pčele proizvode za oblaganje košnica, može se koristiti u apiterapiji kao antiseptik ili antibiotik. Pelud također može imati neke protuupalne učinke. Osim toga, ako je osoba s alergijom na pelud izložena malim dozama peludi koje se s vremenom stalno povećavaju, to obično smanjuje alergijske reakcije osobe.
Konačno, terapija pčelinjim otrovom je još jedan aspekt apiterapije, a to može uključivati kontroliranu primjenu pčelinjeg uboda ili injekciju pčelinjeg otrova. Ova se terapija koristi od davnina u raznim kulturama i vjeruje se da pomaže u ublažavanju problema povezanih s autoimunim bolestima poput reumatoidnog artritisa i multiple skleroze, s umorom, te pomaže u poboljšanju imunološkog sustava. Terapija pčelinjim otrovom nikada se ne smije provoditi na nekome tko nije testiran na alergijsku reakciju na pčelinji otrov jer te reakcije mogu biti ozbiljne, uzrokovati poteškoće s disanjem, anafilaktički šok, pa čak i dovesti do smrti.